(33. nedjelja kroz godinu – Lk 21, 5-19)

Ove zadnje nedjelje u crkvenoj godini govore nam i upozoravaju nas na odlučujući čas našega života. To je naš zadnji dan. Božja riječ nam govori i o zadnjem danu naše ljudske povijesti, o zadnjem danu ovoga svijeta. Kada će to biti? . Na to pitanje, kada će to biti, odgovorio je jednom zgodom Isus: „To ne znaju ni anđeli na nebu. To zna samo moj nebeski Otac. No, prije toga ustat će lažni proroci koji će ljude zavoditi govoreći: evo, sad je svršetak. ” Ne dajte se zavesti. I kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. To će se dogoditi, ali to još nije svršetak. Prije svršetka narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva, bit će potresi, pošasti, gladi, strahota i velikih znakova s neba. Prije svršetka i vi ćete trpjeti, progonit će vas, bacati u tamnice, voditi vas na sudove samo radi imena moga. Nemojte ni smišljati obranu. Ta ja ću vam dati mudrost i usta kojima ćete se moći oduprijeti svim vašim protivnicima. Neke će od vas i ubiti. Sve što će vam se događati ne će biti bez Božje volje i Božje odluke. A vi, koji budete čvrsti i postojani u vjeri, vi ćete se spasiti”

Mi kršćani vjernici vjerujemo Božjoj riječi. Znamo iz Objave da je taj nadolazeći dan odlučujući za nas. Mi ne ispitujemo kada će to biti, niti kako će to biti. Mi razmišljamo kako se pripremiti za taj čas, to jest, kako živjeti, što činiti. To je najvažnije za nas odgonetnuti. Nas prorok Malahija zove: „Vi koji se imena Božjeg bojite.” To je naš način života. Činiti nam treba, živjeti nam treba, kako Isus kaže, „vjerno i postojano”. Postojanost u vjeri znači neprekidno trajanje kršćanskoga života. Postojanost znači odlučnost za dobro i onda kad je teško, kad nije rentabilno, kad se ne isplati i kada treba trpjeti. Ustrajnost znači nepopustljivost zlu. Baš zbog toga nije lako biti kršćanin.

Na temelju Svetoga Pisma, Božjih i Isusovih riječi te riječi proroka Malahije pokušajmo svoj vlastiti život usmjeriti kako govori Isus.