Mi danas volimo čuti ovo evanđelje jer se pronalazimo u: siromašnima, uplakanima, ostavljenima i poniženima. Ipak nije tjelesno siromaštvo jedini uvjet Božjeg blagoslova. Ono što svakog čovjeka čini blagoslovljenim je njegovo srce. Ako je ono otvoreno suradnji s Bogom sve u životu ćemo lakše podnijeti. Onda će i siromaštvo, glad i muka imati svoj smisao. Obogatit će nas, ali i ljude s kojima se susrećemo. Možemo biti živi svjedoci nade poput naših starih koji su u teškim, ponekad bezizlaznim situacijama, znali govoriti: “S Božjom pomoću”, “Bit će bolje, dat će Bog”. Potrebna nam je takva vjera i pouzdanje u Božje milosrđe. Molimo se Bogu da naše srce ostane Njegovo prijestolje. Ne dopustimo da svoje probleme doživljavamo kao prokletstvo već kao blagoslov, da naše usne prelamaju teške riječi koje nas odvajaju od Boga. U tim trenutcima naše će srce početi čeznuti za novcem, za bogatstvom, za uživanjem i upropaštavat ćemo i svoj i život svojih bližnjih. Bog nam pruža šansu da budemo bogataši u: vjeri, nadi i ljubavi i prema Njemu i prema bližnjima.

Jedna poučna pričica govori da su dva brata, jedan oženjen drugi ne, posjedovali imanje i polja koja su obilno rađala. Pola uroda je pripadalo jednom, pola drugome. Stariji, oženjeni brat budio se noću i mislio: “Moj brat nije oženjen, a dobiva polovicu uroda. To nije pošteno. Ja sam oženjen, imam petero djece i tako sam osiguran za svoju starost. Oni će se pobrinuti za mene. Ali tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost.” S tim bi mislima svaku večer ustajao i potiho uzeo vreću žita i odnio je do bratove žitnice. Mlađi, neoženjeni, brat imao je istih problema sa snom i uvečer je razmišljao: “Nije pošteno da moj brat i ja dobijemo podjednako uroda. On je oženjen i ima petero djece. Njemu treba više. Ja sam sâm i ne moram nikoga prehranjivati.” Tako je i on u kasno doba iz svoje žitnice svaku noć po jednu vreću žita prenio do brata. Jednu večer ustali su u isto vrijeme i naletjeli jedan na drugoga s vrećama žita na leđima. Nasmijali su se, zagrlili i poljubili. Bili su sretni da bogatstvo i materijalno dobro nije zatrovalo njihove duše i ljubav koju su osjećali jedan prema drugome.

Draga braćo i sestre ne dopustimo da ovozemaljska blaženstva osvoje naše srce. Ne rastužujmo svoga Spasitelja da nam mora reći “jao”. Neka nam u životu bude cilj bogatiti se u: praštanju, dobroti, milosrđu i ljubavi prema potrebnima kako bi nas dočekala velika plaća na nebesima. Pred nama je vrijeme korizme koje nas poziva da preispitamo svoj život, svoje riječi i djela. Neka nam uistinu korizma koja dolazi u ovom tjednu bude korizma posta, molitve i bratske ljubavi.