Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15

I ove nedjelje evanđelje kaže da Isus podiže oči i vidi mnoštvo ljudi kako hrle k njemu (Iv 6,5). Božji je pogled uvijek pozoran, njegove oči nikada ne odvraćaju od nas. Isus nije ganut samo zato što su bili poput ovaca koje nemaju pastira (prošla nedjelja). Njegovo suosjećanje proizlazi iz ljubavi prema životu svakoga čovjeka, u konkretnosti tijela s njegovim potrebama. Isus u sebi osjeća svaku glad za životom. Pitanje upućeno učenicima otkriva sama ljudska razmišljanja koja zatvaraju mogućnosti srca, izraze ekonomije posjedovanja koja zna kako dobro izračunati, ali ne zna kako vidjeti umnožavanje puno u dijeljenju. od malo. Ivan primjećuje da je znao što će učiniti (Iv 6,6). Stoga postoji nova matematika kojoj Gospodin želi poučiti svoje učenike počevši od svog pitanja; postoji novi način razmišljanja i življenja koji moraju naučiti utjeloviti. Ali to neće biti lako razumjeti.

Priča : Jedna obitelj osvaja prvu nagradu na tomboli i to vreću riže od 30 kg. Za siromašne imati tu količinu je kao imati veliki bankovni račun. Druge majke u poteškoćama kucaju na njezina vrata tražeći malo njezine riže, ali gospođu obuzima strah da je više neće moći imati za sebe i svoju obitelj. Ona uskraćuje svima i vrijeme prolazi. Jednog dana primijeti da je najmanje tri četvrtine riže u vreći istrunulo. Na kraju je izgubila gotovo svu svoju rižu, kao i prijateljstvo svojih susjeda.

Pouka: Ako se kladite na ekonomiju posjedovanja, stvari se zapravo gube. Ako se kladite na božansku ekonomiju, isprva se čini kao gubitak, a onda umjesto toga vidite kako život raste u vama i izvan vas. Ovo je Gospodnja pouka za učenike svih vremena. Vjera je dopustiti da budete uključeni u njegovu samilost prema ljudima. Vjera vas uvjerava da Boga treba tražiti i ljubiti među ljudima.

Apostol Andrija izvješćuje o prisutnosti dječaka s 5 ječmenih kruhova i 2 ribe, postavljajući pitanje ljudske nedostatnosti pred ljudskim potrebama (Iv 6,9), to znači barem da se taj dječak javio. Mladić koji nije odustajao od snova, stavljajući se na raspolaganje Gospodinu. Ovdje je kršćanska tajna života. Nije važno koliki si i koliko imaš. Za ono što jesi i što imaš prvo zahvaljuješ Bogu, zatim činiš poput Martina iz Toursa koji, vidjevši patnju golog čovjeka, uzima njegov ogrtač, prelama ga na dva dijela i dio ga daje siromasima, blagoslivljajući Boga. Tko bi na njegovom mjestu učinio isto. Tajna je staviti sebe s onim što imate u Božje ruke da postanete njegove ruke, njegovo srce, njegovo suosjećanje. Međutim, sve to ne može započeti ako prvo ne znamo podići oči i vidjeti. Trenutna bolest, smrtonosnija od pandemije koja nas pogađa, ne dopušta nam da u mnogim ljudima koji dolaze izdaleka (ili koji žive blizu nas) vidimo iste ljude koji su hrlili k Isusu, gladni dostojanstvenijeg života kao kao i za kruh. Kako kaže naš papa, za njima više ne znamo plakati. Zašto? Jer nema mjesta suosjećanju.

Znamo da je ovo Isusovo čudo za Ivana euharistijski znak. Preispitivanje ovog “temelja” vjere koristi zdravlju našeg duha. Što je uopće Euharistija? Sastajemo se da zahvalimo za život (grčki εὐχαριστία) oko Njega koji nas nastavlja gledati s dubokim suosjećanjem, koji nastavlja ljubiti do te mjere da nam daje svoj život u posvećenom i razlomljenom kruhu. To nije samo uspomena, nego živa tradicija koja nam je uvijek prisutna. Ljubav je sjećanje na ono što je učinio za nas, ali uvijek suvremeno u svakoj svetoj misi. Samo povratkom izvoru možemo se vratiti iskustvu života koje se umnožava u školi dijeljenja. Samo On, u svom kruhu samilosti, zauzvrat čini da postanemo samilosna djeca. Naša ljudskost je u pitanju, jer bez Božje ljubavi postajemo dehumanizirani.

Neka nam Gospodin podari odvažnost dječaka iz Evanđelja koji je sve znao prepustiti njegovim blaženim i blagoslovljenim rukama. Razlika je ovdje: sami smo samo s pet kruhova i dvije ribe, a u njegovim smo rukama čudo: od malo postaje mnogo.