Čitanja: 2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15

Čitali smo u današnjem Evanđelju. Apostoli su se našli u neprilici kad im je Isus rekao: “Dajte vi jesti ovom mnoštvu koje je Isusa slušalo, podajte im jesti.” Slušao je taj razgovor apostol Andrija i odmah uskače u razgovor: “Ovdje je jedan dječak koji ima pet hljepčića kruha i dvije ribice ali što je to za ovo mnoštvo?” Bila bi to samo kap u moru. Ova su dvojica apostola razmišljali čisto ljudski. Problem tolikog mnoštva i kruha za sve njih nisu ljudskim mogućnostima mogli riješiti a zaboravili su da je među njima Isus, pravi čovjek i pravi Bog – utjelovljeni Sin Božji i za njega ne postoji nerješiv problem. Isus je tada pokazao da se je vrijedno u njega uzdati. Kad je ono mnoštvo posjedalo po travi Isus čini čudesni znak ili čudo. Umnožio je kruh i od pet hljebova i dvije ribe nasitio je ono mnoštvo, one tisuće ljudi i još je ostalo jer nisu mogli sve pojesti – ostalo je dvanaest košarica.

Što nam poručuje današnje Evanđelje? Kaže nam: Ne možete vi ljudi do kraja riješiti ni svoje ljudske probleme. Niste kadri, nemoćni ste pa se bojite da li će vam biti dosta. Zaboravili smo, braćo, da je Isus s nama. On može riješiti svaki naš ljudski problem samo treba imati vjere. Kad je god Isus činio čudo kao uvjet je tražio vjeru i znao je reći: “Vjera te tvoja spasila.” Danas ima premalo prave i čvrste vjere u Isusa. Ljudi su počeli čvrsto misliti da sve mogu sami riješiti i bez Boga. Ne će nikada moderna znanost riješiti sve naše ljudske probleme. Kad jedne riješi, jave se drugi. Problema ima neiscrpno mnoštvo. Isus, koji je s nama, je svemogući Bog. Njemu se obratimo u svakoj našoj potrebi i nevolji i on će riješiti svaki naš ljudski problem. On ga može riješiti samo ga treba iskreno moliti.