Povijesna predaja govori kako se u kapelici dvorca Batthyany 1411. godine zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku, koji je sumnjajući u istinitost riječi pretvorbe; “Ovo je tijelo moje…” i “Ovo je moja krv…” u kaležu je nastala prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je krv iz kaleža pospremio u staklenu posudicu, skrio, i o tome šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s krvlju predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Glas o tome se brzo pronio cijelim krajem. Počela su hodočašća i događati se čudesna ozdravljenja. O tome je obaviješten i papa Julije II. koji je pokrenuo istragu.
Staklena ampula sa Predragocjenom Krvlju poslana je u Rim. Njegov nasljednik, papa Leon X. je staklenu ampulu sa Predragocjenom Krvi Kristovom vratio u Ludbreg i o svemu je 19. 03. 1513. izdao Bulu, papinsko pismo, kojim potvrđuje vjerodostojnost čuda i odobrava se štovanje Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, koje traje sve do današnjih dana.