Današnje sveto Evanđelje priča najdivniju Isusovu prispodobu o izgubljenom sinu i dobrom ocu. Sin se zbog svojih grijeha udaljio od oca, a onda kad je uvidio svoj grijeh i kad ga je vlastiti grijeh ponizio do dna onda se okreće dobroti svojega dobroga oca. Milosrdni otac objeručke prima svog nesretnog i izgubljenog sina. Što grijeh može učiniti od čovjeka grješnika? Kaže jedna arapska poslovica da svaki grijeh ima pet prstiju. S dva prsta zatiskuje čovjeku uši, s dva prsta zatvara mu oči, a s jednim prstom mu zatvara usta. Sva težina grijeha izrečena je ovom poslovicom. Grijeh ponajprije zatiskuje naše uši da ne čujemo Božje opomene, Božje riječi, Sveto Pismo. Zatvara uši da više ne čujemo glas ni svoje vlastite savjesti. Zatiskuje nam razum, postajemo gluhi i na pameti. Zatiskuje uši da više ne čujemo nikakav savjet dobronamjernih prijatelja i svih onih koji nam žele pomoći. Zato je moguće da grješnik radi protiv Boga, protiv sebe i protiv svih drugih ljudi. Grijeh poziva čovjeka s jednog na drugi grijeh i grješnik čuje samo grješni glas.
Grijeh zatvara oči. Grješnik ne vidi sebe grješnim nego je uvijek krivnja na nekom drugom. Grješnik ne vidi vlastite krivnje. On nosi, kažu, dvije torbe preko ramena. Jednu odostraga punu njegovih grijeha. Njih ne vidi jer su mu iza leđa. Torba koju nosi na prsima puna je tuđih grijeha. Njih vidi. Grijeh ne čini čovjeka samo gluhim i slijepim nego i nijemim. Grijeh tako čvrsto tiska usta grješnička da ne prizna svoje grijehe. Grješnikova su usta za vlastiti grijeh zatvorena.
Danas promatrajmo sebe i pogledajmo što su naši grijesi učinili od nas. Vratimo se svom nebeskom ocu u skrušenoj i valjanoj ispovijedi moleći ga da nam otvori oči, uši i usta kao pravim vjernicima.