Evanđelje današnje treće korizmene nedjelje govori o jednoj stvarnosti, jednoj činjenici iz ljudskog života. Ta činjenica, ta stvarnost se zove grijeh. No, grijeh ne bi bio ništa zabrinjavajućega kad on ne bi imao teške posljedice. Grijeh ruši dobre i poštene odnose čovjeka s Bogom i čovjeka s drugim čovjekom, a ostavlja posljedice i na onome koji grijeh čini, ali na žalost, i na onom kome smo grijehom porušili pravedne i dobre odnose. Zato je grijeh za svaku osudu i u ljudskim, a još više u Božjim očima.

Čitamo u današnjem Evanđelju kako je Isus reagirao kad su mu javili da je Pilat dao pobiti neku grupu Galilejaca. Isus je rekao: „Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti. Ili zar su oni na koje se srušila kula u Siloamu i pobila ih bili gori od ovih? Kažem vam, ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“Kaže narodna poslovica: „Bog ne plaća svake subote ali nitko ne ostane bez plaće.“ Isus je taj sud izrekao u ovoj usporedbi o neplodnoj smokvi. Već tri godine gospodar je tražio plodove na smokvi ali ih nije našao. Bila je bez ploda. Gospodar zapovijeda sluzi: „Posijeci je jer ne rodi.“ No, sluga je strpljiv i moli gospodara: „Ostavi je. Još ću je pognojiti i urediti pa ako onda ne rodi, posijeci je.“ Bog je strpljiv s grješnikom. On ne će smrti grješnika nego čeka da se grješnik popravi i da živi. Razuman čovjek bi morao razmisliti o svom vlastitom životu. Možda mi je ova godina zadnja, ako se ne obratim. Nije li bolje promijeniti život nego biti posječen kao neplodna smokva. Ne samo to – nije dosta brigu voditi o svom vlastitom životu, potrebno je i moliti i činiti sve da pomognemo svakom grješniku da se obrati i živi. Dužni smo to.