Svi smo mi pozvani biti apostoli u Božjem vinogradu. Neki možda misle da nisu dovoljno daroviti, drugi da su naprosto premladi pa nisu kadri činiti išta za Krista, a treći da im je taj zadatak pretežak. No Krista ne zanimaju isprike; njemu trebaju radnici, velikodušnosti i puni ljubavi. On će se pobrinuti za ostalo. On je taj koji nas poziva i koji stvara rezultate, a ne mi. Koje li radosti i časti da nas Gospodin pozove na rad u svom vinogradu, posebice ako to budemo činili s ljubavlju.

Tako se lako žalimo na probleme oko nas: na nedostatak moralnih vrijednosti, na nasilje zlih ljudi. Tada se u molitvi Bogu žalimo: Gle, kakav je svijet! Zašto Bog ne poduzme nešto u svezi toga?

Da malo pažljivije slušamo Boga u molitvi vjerojatno bismo čuli kako nam govori: Zašto besposličariš po cijeli dan? Možda nikada nismo razmišljali kako i mi nešto možemo učiniti ili provesti vrijeme u molitvi osluškujući Božji odgovor. Naš Gospodin gleda svakoga od nas i veli: Idi i ti u vinograd. Neki su pozvani ranije; neki kasnije. Nije važno kada, važno je samo odazvati se, bez obzira o kakvu se poslanju radi. Krist nikada ne obvezuje; on samo poziva. Važno je da nikada ne zaboravimo kako pomaganjem Bogu u spašavanju duša spašavamo i vlastitu dušu. Tako si skupljamo blago u nebu.

+ + +

Što me je Krist do sada zamolio da učinim u svom životu? Kako sam se na to odazvao? Što Krist danas od mene traži? Što sam voljan dati mu? Što me zadržava da prihvatim sve što me zatraži i da mu se potpuno predam ?

Gospodine, danas čujem tvoj poziv da budem tvoj apostol jasnije nego ikada. Zahvaljujem ti što si mi dao priliku za rad u tvom vinogradu. Znam da će biti trenutaka s poteškoćama i slabostima. Podari mi milost i snagu, a zatim zatraži od mene što god ti je milo. Evo me, Gospodine. Došao sam vršiti volju tvoju. Učini me svojim apostolom.