ČITANJA: Post 15, 5-12. 17-18; Ps 27; Fil 3, 17 – 4, 1; Lk 9, 28b-36

Već smo dobrim korakom zakoračili u Korizmu. Biblijska čitanja u korizmenom vremenu govore o pokori, postu, odricanju i molitvi te na neki način već najavljuju Isusovu muku.

Današnje sveto Evanđelje kao da odskače od Korizme i govori sasvim drugačije – govori o slavi, o viziji buduće sjajnog života koji Isus pokazuje trojici svojih apostola: Petru, Jakovu i Ivanu. No, u njihovom društvu u času Isusovog preobraženja, piše evanđelista, pojavili su se Ilija i Mojsije te razgovarali s Isusom o njegovoj muci i smrti u Jeruzalemu. Kao da ovo evanđelje najprije želi pokazati slavu koja Isusa čeka, ali i sve nas. No, do nje se može doći kao i Isus – preko trpljenja, muke i smrti do časa proslavljenja koje dolazi na kraju ovog mučnog puta.

Isus kao da nam na taj način kaže: Ne možete preskočiti ništa. Preskok nije moguć u životu. Povijest treba nastaviti – još moramo ići kroz ljudsku povijest, a to je rad, muka, patnja, trpljenje pa i smrt, a tek onda dolazi ono neviđeno lijepo i dobro.

Ovu zbilju povijesti mnogi ljudi žele preskočiti i naći se odmah u raju. To još nikome nije uspjelo jer je nemoguće. Isus nam je u svom preobraženju pokazao onu zadnju viziju i svoga i našeg života. Ona dolazi tek iza ovoga života. Da bismo došli do toga života još treba mnogo toga pretrpjeti, proći kroz smrt i uskrsnuće pa tek onda k Isusu. On jest već u drugom životu, ali mi smo još ovdje. No, mi imamo viziju konačne svoje budućnosti i znamo zašto smo odlučili ovako kršćanski živjeti. Znamo zašto ići za Isusom i slijediti ga ne samo kroz preobraženje nego kroz poniženje, patnju, muku i smrt ali i uskrsnuće.