Blagdan preobraženja Gospodnjega na gori, neki ljudi nazivaju i Božje lice. To ime na neki način najbolje odgovara. Doista Isus je u preobraženju pokazao onakvo lice kakvo će biti poslije velikih događaja: muke, patnje, raspeća na križu i nakon slavnog uskrsnuća. On će zasjati slavom koja će ispuniti cijeli svijet i u njemu će se proslaviti također sva stvorenja koja uzdišu u svojim bolima. To su već kod samog preobraženja dobro osjetili i apostoli Petar, Jakov i Ivan pred kojima se Isus preobrazio. Isus im je najprije predskazao svoju muku i smrt kroz koju On mora proći, a onda tek dolazi konačno preobraženje, odnosno konačna slava.

Apostol Petar kao očevidac to preobraženje veoma nadahnuto opisuje. Zato s oduševljenjem kliče: Učitelju, dobro nam je biti ovdje – načinimo tri sjenice. On je to sretno stanje zauvijek htio uživati već sada na zemlji. Međutim mora se proći određeni dio života – mora se proći kroz kušnje, muke, teškoće pa i samu smrt – da bi se postiglo to stalno sretno uživanje.

Isus je očito izabrao svjedoke tog događaja preobraženja – apostole. Oni će biti svjedoci njegove smrtne borbe, ali će biti svjedoci i njegova uskrsnuća pred svim ljudima. Oni će biti svjedoci pobjede Božje nad grijehom i zlom. Oni će biti svjedoci Božjega Svjetla, Dobrote i Ljubavi, tamo gdje vlada mrak, tama, mržnja i neprijateljstvo. Oni će biti svjedoci prave slobode ondje gdje vlada ropstvo bilo koje vrste.

Svjedok preobraženja je i svaki vjernik, svaki kršćanin koji se svjesno opredijelio za Isusa Krista. Krštenjem, sa sv. ispovijedi i pričesti i ostalim sakramentima – čovjek ulazi u ozračje preobraženosti. Sakramentima, osobito sv. ispovjedi i pričesti – duša i srce postaju Bogu slični – zapravo cijeli čovjek postaje Bogu sličan. Čovjek preuzima Božje lice. Kao što je sjalo Isusovo biće s nekolicinom apostola na gori preobraženja, tako se sjaji čovjekovo lice – odnosno duša i srce nakon primljenih sakramenata. Zato se i vjernik kršćanin na taj način pridružuje radosti apostola. I on se zato ne boji životnih muka, patnji, trpljenja i smrti kroz koje mora proći, jer zna i vjeruje, da i njega očekuje konačno preobraženje i konačna slava – a jakost i dobro raspoloženje kao i pouzdanu nadu unatoč svemu – daje sam Gospodin Isus.

U Isusu vjernik ima snage sve izdržati, jer ga on krijepi svojom milošću i svojom prisutnošću. Stoga on postaje svjedok Božje ljubavi u ovome svijetu. Svojim riječima i životom, unatoč trpljenju, on svjedoči pred ljudima Božju radost.

Svima nama potrebno je, da nas obuzmu odlike Božje dobrote i Božjega Svjetla. To možemo postići molitvom, iskrenom vjerom i primanjem sv. sakramenata. Tako ćemo postići pravi suživot s Bogom. To je onda siguran put prema našem preobraženju, a osobito onom konačnom koje će uvijek trajati u vječnosti u zajedništvu Presvetog Trojstva Oca, Sina i Duha Svetoga. Zato uskliknimo i mi s Petrom i ostalim apostolima: Gospodine, lijepo nam je biti ovdje: lijepo se osjećamo kao zajednica vjernika, zajednica braće i sestara – u zajedništvu s Tobom. Ti si naš Put, Istina i Život, s Tobom se osjećamo sigurniji. S Tobom nam je naš život ljepši, smisleniji i ispunjen istinskim mirom. Bez Tebe smo kao izgubljena stvorenja koja lutaju ovim svijetom bez cilja i kraja.

Stoga neka nam ovaj blagdan preobraženja pomogne u našem rastu u vjeri kako bismo još više prionuli uz nebeske stvarnosti koje uvijek ostaju, a u njima se prepoznajemo kao sretni ljudi.