Blagdan Preobraženja Gospodinova je spomen na Gospodinovo otkrivenje trojici apostola, odnosno to je njegova Bogoobjava koja ne samo njima nego i svima nama otkriva lice Božje iza čovještva Isusova, Kristovu božansku slavu. Isus se preobrazio malo prije svoje muke, i time je zapravo želio svoje učenike pripraviti na spoznaju da se preko kalvarije ide u radost Neba. Sjaj koji se otkrio na Kristu, sjaj njegova Lica, pred očima učenika nije nešto što bi njemu bilo tada dodano, nego je to bila samo objava učenicima njegove božanske naravi koju je već imao. Njema se je u tom trenutku otkrilo ono što ljudske smrtne oči inače nisu u stanju vidjelti bez posebene Božje milosti. Za motrenje sjaja Božjega lica potrebne su oči s kojih je skinuta smrtna sjena. Ukazanje Mojsija i ILije pri tom Gospodinovu očitovanju znači među ostalim i to da su se na Isusu ispunila sva starozavjetna proročanstva, i da je on sve ono što su Zakon i proroci pisali,
U današnjem blagdanu Preobraženja Gospodinova, Crkva nas podsjeća na Isusovo lice, na ljepotu njegova svjetla koje su motrili učenici na gori, i tako nas želi podsjetiti i pozvati na našu prvotnu zadaću kao onih koji nasljedujemo Isusa. Mi se trebamo stalno uspinjati s njime i obnavljati u njemu, jer bez dioništva u njegovu preobraženju u opasnosti smo da nas prekrije tama. Naše sudjelovanje na svetoj misi je ono uspinjanje trojice učenika na goru Tabor. Sami put uspinjanja je poziv na čišćenje (kajanje, priznanje, pokora) od grijeha koji uništavaju ljepotu Božjega lica u nama koju smo primili po svetom krštenju.
Tako nam je sveta ispovijed milosrdna Božja čistionica (uspinjanje) koja nas osposobljava da sudjelujemo u onome što će se dogoditi na vrhuncu gore, a to je u svetoj misi preobraženje prilika kruha i vina u Tijelo i Krv Isusa Krista. Na vrhuncu svega Isus se otkriva i daje se onima koji su se pripravili da bi ga mogli motriti i primiti od njegova svjetla. Trojica njegovih učenika bili su prožeti njegovom ljepotom toliko da su željeli u njoj ostati. Onaj trenutak kad nam se Isus daruje u svetoj pričeti je kratak, ali ako smo ispravno raspoloženi, on utječe na nas da dođemo k sebi i da se lakše možemo nositi protiv upliva tame kojoj smo izloženi u svakodnevnici.
Tako su nam potrebni ti redoviti susreti, tako nam je dragocjeno to vrijeme koje su nam Gospodin, a zato i njegova Crkva, zadali kao zapovijed. Naše redovito sudjelovanje na svetoj misi sve više nam otvara oči na ljepotu Kristovu, i onda nas i sve više privlači da što češće potražimo tu ljepotu. Tako Gospodinovo preobraženje postaje i naše preobraženje.
Petar Galić, OP