Ljudima je potreban neki pogled u budućnost, neka slika budućnosti, neka vizija budućnosti. Kad bi toga nestalo ljudi ne bi znali zašto živjeti, izgubili bi volju za životom. Nestankom vizije u budućnost nastao bi krah njihovih života. Isusovi apostoli i učenici također su imali jednu viziju života s Isusom. Njihova je vizija bila – visoki položaj u Isusovom kraljevstvu. Nadali su se jer su ga vidjeli kao silnog čudotvorca. Čak su se borili za pr venstvo – tko će biti prvi. Mati Jakova i Ivana moli Isusa za prva mjesta svojih sinova, no Isus je počeo govoriti: „Idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji ondje će biti uhvaćen, popljuvan, mučen i ubijen, ali treći dan će uskrsnuti.“ Na te njegove riječi Petar je odmah reagirao: „To se tebi ne može dogoditi.“

Isus zato odvodi svoje apostole na brdo. Uzima trojicu: Petra, Jakova i Ivana i pred njima se preobrazi. U tren oka pred njima se pojavila sjajna vizija kojoj su se nadali – slava s Isusom. Ta ih je vizija toliko zanijela da su rekli: „Ostanimo ovdje jer dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Iliji i jednu Mojsiju“.

Bili su uvjereni da su sad vidjeli ono pravo što su tako željno očekivali i bili su prezadovoljni.

No, Isus im kaže: Ne možete preskočiti ništa. Preskok nije moguć. Povijest treba nastaviti – još moramo ići kroz ljudsku povijest, a to je rad, muka, patnja, trpljenje pa i smrt, a tek onda dolazi ono neviđeno lijepo i dobro. Ovu zbilju povijesti mnogi ljudi žele preskočiti i naći se odmah u raju. To još nikome nije uspjelo jer je nemoguće. Isus nam je u svom preobraženju pokazao onu zadnju viziju i svoga i našeg života. Ona dolazi tek iza ovoga života. Da bismo došli do toga života još treba mnogo toga pretrpjeti, proći kroz smrt i uskrsnuće pa tek onda k Isusu. On jest već u drugom životu, ali mi smo još ovdje. No, mi imamo viziju konačne svoje budućnosti i znamo zašto smo odlučili ovako kršćanski živjeti. Znamo zašto ići za Isusom i slijediti ga ne samo kroz preobraženje nego kroz poniženje, patnju, muku i smrt ali i uskrsnuće.