Svetkovina Presvetoga Srca Isusova podsjeća nas na jednu od najljepših istina naše vjere: Bog nas ljubi. Kada u crkvi promatramo kip ili sliku Isusa koji pokazuje svoje Srce, ne gledamo samo pobožan prikaz, nego vidljivi znak njegove neizmjerne ljubavi prema svakom čovjeku. U svakodnevnom životu često kažemo da netko „ima srce“ za druge. Time želimo reći da je dobar, suosjećajan i spreman pomoći. Tako i današnja svetkovina govori da Bog ima srce za nas. Njemu nije svejedno kako živimo, s kakvim se poteškoćama susrećemo i što nosimo u svome srcu. On nas poznaje i ljubi više nego što možemo zamisliti.

Isus nas u Evanđelju poziva: „Dođite k meni! “ To je poziv svima koji su umorni, opterećeni i traže mir. U njegovu Srcu nalazimo utjehu, oproštenje i nadu. Oni koji vjeruju Kristu znaju da nikada nisu sami, jer ih Bog ne napušta ni u najtežim životnim trenucima. Ljudi nas ponekad mogu razočarati. Čak i najbolji prijatelji nisu uvijek u stanju razumjeti nas ili ostati uz nas. Božja je ljubav drugačija. Ona je vjerna i postojana. Najveći dokaz te ljubavi vidimo na križu, gdje je Isus dao svoj život za spasenje svijeta. Evanđelist Ivan opisuje kako je nakon Isusove smrti vojnik kopljem otvorio njegov bok te su potekli krv i voda. Crkva je u tom događaju prepoznala simbol otvorenoga Srca iz kojega se izlijevaju milosti za sve ljude. Isusovo Srce ostaje trajno otvoreno svakome tko mu dolazi s povjerenjem. Nakon uskrsnuća Isus se ukazao apostolu Tomi, koji je sumnjao u vijest o uskrsnuću. Kada je vidio i dotaknuo Kristove rane, iz njegova je srca potekla snažna ispovijest vjere: „Gospodin moj i Bog moj! “ Toma je u Isusovim ranama prepoznao ljubav koja pobjeđuje svaku sumnju, grijeh i smrt.

I danas Isus svoje Srce pokazuje svakome od nas, osobito u svetoj Euharistiji. U svetoj pričesti susrećemo živoga Krista i možemo mu povjeriti svoje radosti, brige, obitelj i budućnost. To je susret srca sa Srcem – susret čovjeka s Bogom koji ga neizmjerno ljubi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu zato nije samo lijepa tradicija. Ona nas poziva da i sami budemo ljudi otvorena srca. Ako Bog ima srce za nas, onda smo i mi pozvani imati srce jedni za druge: biti spremni pomoći, oprostiti, ohrabriti i pokazati ljubav onima koji su nam povjereni.

Neka nas svetkovina Presvetoga Srca Isusova podsjeti da Bog uvijek ostaje uz nas. U njegovu Srcu nalazimo sigurnost, mir i snagu za život. Molimo da naše srce bude sve sličnije njegovu – srcu koje ljubi, oprašta i daruje se bez mjere.