Današnji blagdan Srca Isusova potiče nas na razmišljanje o Božjemu Srcu, koje je u sebi imalo još više ljubavi za svakog čovjeka na ovoj kugli zemaljskoj – onu ljubav, koja u ljudima proizvodi samo ono što je lijepo i ono što drugoga usrećuje. Već u Njegovu rođenju otkriva se čovjekoljublje našega Boga, jer je odlučio postati čovjekom. Bog se pokazuje s ljudskim srcem. On ima razumijevanje za ljude – On ima sućuti za ljude. Sv. Pavao apostol kaže, da je Bog bogat milosrđem i kao čovjek otkriva se u Isusu Kristu. Isus je imao srca za svakog čovjeka osobito za onog koji je bio duhovno ili tjelesno bolestan. On bi ga ozdravio i izliječio. Njegova dobrota ide tako daleko, da svoje neprijatelje nije mrzio niti ponizivao, nego se molio za njih.

     Nije ih mrzio niti prijetio kad su ga mučili i zlostavljali. Čak i na križu – kad je bio razapet između dvojice razbojnika – jednom od razbojnika govori: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Onoj ženi preljubnici i velikoj grešnici oprašta grijehe, jer je odlučila promijeniti svoj način života. Oslobađa ju duhovnog – nutarnjeg ropstva. One koji su opterećeni bilo čime u životu, a to smo gotovo svi mi ljudi – govori: dođite k meni umorni – dođite k meni vi koji ste naišli na ljudsku hladnoću – na ljudsku bezdušnost u svijetu i u svojoj okolici – ja ću vas okrijepiti. Kod mene ćete naći svoj mir, blagoslov i sreću. Ovdje teku žive vode milosti gdje svaki čovjek dobiva snagu, hrabrost i poticaj da može opet mirno nastaviti život.

     Zato, draga braćo i sestre, ako nemamo grijeha na duši ili neke druge zapreke – pristupajmo rado, iskrena i otvorena srca svetoj Euharistiji i sv. Pričesti. To su čisti izvori koji se nikada ne okaljaju niti iscrpljuju. Na tim izvorima svakome vjerniku se otvara želja – da postane kao Isus – dobroga srca. Imati srce po Njegovu srcu – to je i naš ideal. Imati srca za sve ljude koji neće nikoga mrziti, prezirati ili ponižavati – već u svakome gledati kao sliku Božju – tada će to biti pravi put koji vodi pravome i sretnijem životu.

     Draga braćo i sestre, dok danas razmišljamo o Isusovu srcu koje je puno dobrote i ljubavi – pitajmo se svaki osobno: – Kakvo je moje srce? Da li u mojemu srcu prevladava želja za samoisticanjem ili stvarnom dobrotom prema drugima? Ima li u mojem srcu više tame nego svjetla – više mržnje i zavisti – nego dobrote i iskrenosti? Divna je ona molitva što ju često izgovaramo u zlatnoj krunici: Isuse, blaga i ponizna srca – učini srce moje po srcu svome.

     Ako Isusu dopustimo da naše srce učini po svome srcu – tada ćemo uistinu postati slobodni ljudi – ljudi srca i ljudi svjetla. Molimo Isusa – da nam njegovo Božansko srce bude naše utočište, snaga i ohrabrenje.