Presveto Trojstvo

Čitanja: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

 NESHVATLJIVO OTAJSTVO BOŽJE

Svetkovina Presvetog Trojstva dovodi nas do granica naših mogućnosti da govorimo o Bogu. Možemo joj pristupiti slikama i simbolima. Ali njegova nam nerazumljivost također daje priliku da neprestano otkrivamo nove stvari o njemu.

Znate li prispodobu o slijepcima i slonu? Prenosi se u različitim verzijama: “Trojica slijepaca susreću slona. Dotaknu mu  različite diejlove tijela tijela kako bi shvatili o čemu se radi. Slijepac koji opipa nogu kaže da je slon poput stupa; onaj koji opipa rep kaže ada je slon kao uže; onaj koji opipa surlu, veli da slon nalikuje grani; onaj koji dohvati  uhotvrdi  da slon mora biti poput velike lepeze. Kako se ne mogu složiti tko je od njih u pravu, obraćaju se mudrom čovjeku koji ih saasluša i kaže: “Dobro. Ali postoji razlog zašto svatko od vas slona objašnjava drugačije. Svatko od vas dotaknuo je različiti dio njegova tijela.”

Na nedjelju Trojstva osjećamo se, kada pokušavamo opisati Boga, poput slijepaca u gornjoj zgodi. Svako iskustvo Boga koje imamo u svom životu pokazuje da Boga doživljavamo samo malim dijelom, ali nikada u njegovoj pravoj veličini i cjelovitosti. Boga je nemoguće u potpunosti razumjeti. Vjera o Božjem Trojstvu, Bog je jedan u tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti, primjer je toga.

Kršćanski nauk o Božjem Trojstvu kaže da ljudsko razumijevanje ne može shvatiti kako se ovo može logično spojiti: jedan Bog u tri osobe. Biblijski tekstovi koriste simbole i slike kada žele nešto reći o Bogu. Ali svaka slika ili simbol pokazuje nam drugačiju stvarnost, drugačiju perspektivu ovog neshvatljivo velikog Boga: oblak i vatreni stup, gorući grm, golub, voda života, loza, vrata, kruh, mana,  tihi šapat, dah, olujni vjetar, plameni jezici, srce, dobri pastir… Sve slike koje nam omogućuju zamisliti i doživjeti kakav je Bog, daju nam do znanja  da su to sve  samo djelići, djelići mozaika koji konačnici samo ukazuju na to da Bog, usprkos svemu, ostaje potpuno drugačiji, nedokučivi, onaj koji se nikada ne može do kraja razumjeti.

Objašnjenje Boga u njegovom Trojstvu, koje danas promatramo, može biti samo pokušaj. Svaku službu započinjemo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I u Vjerovanju molimo: Vjerujem u Boga Oca svemogućega. I u Isusa Krista, njegovog jedinorođenog Sina. Vjerujem u Duha Svetoga… Time izražavamo da mi Boga štujemo u te tri osobe, koje čine jedinstvo, cjelinu. Bog je raznolik. On je stvoritelj svijeta i Isusovim ga riječima možemo nazvati ocem. Postao je naš brat u Isusu, koji je utjelovljena Božja ljubav. I on je naš oslonac. Božji duh djeluje u svijetu, čak i ako ga je teško ili nemoguće shvatiti.

Ovaj Bog nije onaj koji se nameće. Nudi se sam. To postaje jasno kada Bog kaže Mojsiju: ​​Ja sam koji jesam. On je utjelovljena Božja ljubav. Isus kaže: Oče, ljudi su prepoznali da si me ti poslao.

Vjerovati u Boga nije dosadno, već nešto nevjerojatno uzbudljivo. Osobito nam nedjelja, u kojoj smo usredotočeni na trojedinog Boga, to jasno pokazuje. Kod Boga svatko uvijek može otkriti nešto sasvim novo. I upravo ta potraga za Bogom održava vjeru živom. Nitko nije završio sa svojom vjerom, postoje krivi putovi i stranputice, sušna razdoblja i krize, ali i čuda, odmorišta, široke ulice, a ponekad i kvantni skokovi koji nam daju shvatiti, barem na nekoliko sekundi, da je Bog daleko i vrlo blizu.