Čovjek je jedino biće na zemlji koje je Stvoritelj obdario razumom i slobodnom voljom. To je božanski dar: moći spoznati, znati, moći željeti i htjeti. Od ta dva svojstva – znati i željeti, dolazi riječ “znatiželja”. Čovjek je, dakle, biće koje je znatiželjno.

Oduvijek je čovjek želio spoznati i upoznati onoga najvećeg koji je stvorio silno veliki svijet i sva ta čuda koja čovjek polako otkriva. Kakav je? Koliki je onaj koji daje da ovaj svemir ili makrokozmos i ovaj sitni svijet ili mikrokozmos tako nepogrešivo funkcioniraju? Neodoljiva je želja oduvijek tjerala čovjeka da spozna Boga. No, uza sve svoje znanje to mu se činilo nedostupno. Čovjek nema ticala kojima bi Boga mogao dirnuti. Piše sveti Ivan apostol i evanđelista: “Bog stoluje u nedostupnom svjetlu”. Iz spoznaje ovog savršenog svijeta naš razum samo zaključuje da mora postojati vrhunski um, razum od kojega ovo savršenstvo svijeta potječe. Ali upoznati Boga, kao što spoznaje čudo ovoga svijeta, nikada ne možemo. Pravo je zaključivanje razumom da on Bog jest, ali nas zanima još više kakav je njegov život u njemu samome i kako on djeluje izvan sebe, kako stvara? Ništa na ova pitanja ne bismo mogli odgovoriti da nam se sam Bog nije približio i govorio nam tako da ga mi ljudi možemo razumjeti. Na razne načine nam je govorio ili kako mi kažemo – On nam se objavio. Što nam je rekao? Rekao nam je ono što je nama potrebno za spasenje. Rekao nam je nešto i o sebi. Da On živi u trim božanskim osobama – u Ocu, u Sinu i u Duhu Svetom, da je vječan, neizmjeran, da je dobar, da je On sama ljubav i dobrota. Rekao nam je nešto najradosnije – pozvao nas je da mu se pridružimo u njegovom životu da se i mi naselimo u njegov život, u zajednicu Presvetog Trojstva. Danas ga se spominjemo u jednoj naravi i trim božanskim Osobama i klanjamo mu se kao Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.