PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

Četrdeset dana nakon Božića, Crkva slavi blagdan prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu. Ovaj je blagdan dio Božićnog ciklusa, a slavio se u Jeruzalemu već 386. godine. U Carigradu je u 6. st. ovaj blagdan uveden pod imenom Hipapante (Susret), a u 7 st. u Rimu pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U slijedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenja Blažene Djevice Marije.

Prema Lk 2, 22-40 Josip se i Marija pojavljuju u hramu da udovolje dvama propisima Zakona. Prvi nalaže da se žena koja je rodila muško čedo 40 dana ima smatrati nečistom, a 40. dana je trebala u hramu prinijeti žrtvu za svoje očišćenje (usp. Lev 12, 2-8). Drugi propis nalaže da se svako muško prvorođenče ima otkupiti za 5 hramskih šekela. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, tako da otada oni pripadaju samo njemu: prvorođenci životinja trebaju stoga biti žrtvovani, a sin prvorođenac otkupljen. To je trebao učiniti otac tako da rečenu svotu isplati bilo kojem svećeniku u (Izl. 13, 2-12). Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (očišćenje), bilo je dovoljno da samo majka u hramu prinese žrtvu, a da bi se otkupio prvorođenac – Isus – bilo je po sebi dovoljno da Josip gdje u Izraelu isplati nekom svećeniku 5 šekela. Zašto su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram? Radi li se tu o Lukinom površnom poznavanju židovskih uredbi, ili se u tom krije neko drugo značenje?

Iako to Lukin tekst izravno ne potvrđuje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zašto? Prvo: Josip uopće nije bio Isusov pravi otac, pa prema tome nije ni mogao Isusa otkupiti. Drugo: Isus je trebao biti prikazan kao prvo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaćanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovog blagdana koja u misnim molitvama ne spominje Marijino očišćenje, nego Isusovo prikazanje.

Ovaj blagdan se u Crkvi obilježava i kao Dan posvećenog života; dan redovnika i redovnica, koji na taj dan obnavljaju svoje redovničke zavjete. Zato su vjernici pozvani da na ovaj blagdan u svoje molitve uključe i molitve za redovnička zvanja.