Čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 85, 9ab-14; 2Pt 3, 8-14; Mk 1, 1-8

Druga je nedjelja adventa. Pred sobom danas po svetim čitanjima, osobito po svetom Evanđelju, promatramo čovjeka Ivana Krstitelja. Stoji na pustom mjestu na obali rijeke Jordana, male i jedine rječice u Palestini. Viče jakim glasom: “Pripravite put Spasitelju, poravnite mu staze. Neka se slegne svaka gora i neka se ispuni svaka dolina. Krivudavo neka se poravna, a ono što je hrapavo neka se izgladi.” Dolazilo je k njemu mnoštvo iz cijele Judeje i Jeruzalema. Slušali su ga strpljivo a onda su na njegovu riječ silazili u rijeku Jordan a on ih je polijevao vodom iz rijeke govoreći im: “Ja vas krstim vodom. Iza mene dolazi jači i on će vas krstiti Duhom Svetim.” Što su ti ljudi iz mnoštva imali na duši? Imali su bregove i doline, grbavo i hrapavo srce i dušu a Spasitelj je blizu. Nisu ni znali da već među njima stoji. On je došao k njima da im se nastani u srcu i duši. No, nema puta za Spasitelja.

Zato je Ivan grmio. Zato je vodom pokore polijevao njihove glave da bi oni izmijenili svoje srce i dušu. Ivan je tu da im pomogne. Svi koji su spoznali smetnje na duši, bregove i udoline, krivudavo i hrapavo i koji su htjeli to ispraviti sagibali su svoje glave i otvorili svoje srce dolasku Spasitelja. Blago onome koji je bio spreman sagnuti glavu.

Današnja nedjelja želi u nama potaknuti najprije priznanje svoje grješnosti, a onda kajanje za svoje grijehe i na kraju čvrstu odluku da ćemo iz srca ukloniti sve prepreke i grijehe koji priječe da se u nama nastani spasenje i oslobođenje. Nema čovjeka posve nevina. Samo je Isus takav da je mogao doviknuti: “Tko će me od vas moći prekoriti za grijeh?”. Zato budimo ponizni priznavaoci svojih grijeha kajući se i odlučujući u adventskoj ispovijedi sasvim novi i Bogu ugodan život.