Čovjek se u svakidašnjim poslovima preoptereti, umori, pogubi… i zato mu je potreban odmor – dnevni, tjedni, godišnji. Potrebni su mu trenuci samoće, mira, promišljanja, ali i susreta – koji će ga odmoriti i obnoviti njegove duhovne i tjelesne snage.

Isus se povlači na samotno mjesto i poziva Petra, Jakova i Ivana da mu se pridruže. O toj privatnoj objavi i doživljaju, smjeti će pričati tek nakon Isusova uskrsnuća. Njima je bilo darovano iskustvo Božje slave u Isusu i prije njegove muke – kako bi bili učvršćeni u vjeri i u teškim trenucima svjedočenja za Isusa – „kao očevici njegova veličanstva. ”

Isusov susret i razgovor s Mojsijem (predstavnikom Zakona) i Ilijom (predstavnikom proroka), završava glasom s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! « Bog se tako u Isusu objavljuje kao punina Zakona i proroka. Njegovo Preobraženje znak je buduće Isusove, ali i naše slave u koju nas on uvodi ako idemo za njim.

Pred nama stoji poziv – ući kroz molitvu u razgovor s Bogom i doživjeti vlastito preobraženje, koje ćemo doživjeti na sakramentalnoj gori koju je Bog podigao u svojoj Crkvi, a na koju smo pozvani svakodnevo uzići i tako doživjeti svoje probraženje – biti na sliku Isusa Krista.