Čitanja: Sir 3, 17-18. 20. 28-29; Heb 12, 18-19. 22-24a; Lk 14, 1. 7-14

Ljudi pokušavaju procijeniti tko i koliko vrijedi, ali se u procjenama gotovo nikad ne slažu. Pravu vrijednost svakog čovjeka izreći će samo Bog. A kako će tko biti vrjednovan? Svaki čovjek sam sebi odabire vrijednost. Ako se ponizuje, po Isusovim riječima, bit će uzvišen. Ako se pak uzvisuje, bit će ponižen. Ponizan čovjek sebe ne mjeri s drugima nego sebe smatra malenim. Sve druge drži vrjednijim od sebe. Prizna poštenje drugoga, treba drugoga i spreman je drugome služiti. Ponizan čovjek nikad drugoga ne ponizuje niti omalovažava.

Oholica prizna samo sebe a sve druge smatra manje vrijednima. Oholica nikoga ne treba. On je sam sebi dosta. Drugi mu služe samo kao podnožje na kojem on stoji i s kojega se pokazuje. Oholica ne pomaže nikome, a misli da svi trebaju njemu služiti. Oholica ne prizna bolesnog, siromašnog i potrebnog.

Isus je među oholim farizejima koji su ljude ponizivali, a sebe su smatrali pravednima i dostojnima Boga. Isus ih je promatrao kako se međusobno nadmeću i guraju na prva mjesta pa im je održao predavanje o lijepom, uljudnom vladanju. Onome koji ga je pozvao imao je još nešto reći, ukoriti ga jer je gozbu priredio samo za sebi slične, očito se nadajući da će mu oni uzvratiti. Isus takvo ponašanje smatra bezvrijednim pred Bogom. Zato ga opominje: „Kad pozivaš k sebi u goste onda pozovi siromahe, sakate, hrome i slijepe. Ako njih pozoveš, oni ti nemaju čime uzvratiti, ali uzvratit će ti Bog o uskrsnuću.“ Nije uvijek vrijedno ono što ljudi cijene. Pravu ocjenu naše vrijednosti izreći će nad nama Bog prema onome kako smo mislili, govorili, činili, kako smo se u ovom životu vladali.