Bog, iz svoje ljubavi, u svoj vinograd poziva svakog čovjeka. Poziv nije svima upućen u isto vrijeme, ali se od svakoga traži ustrajan rad. Na koncu će svi dobiti plaću, već kako Gospodar bude htio, i nitko nema pravo biti zavidan nego zahvalan. Gospodar ima pravo svoju dobrotu iskazati i onima koji, možda prema našoj mjeri, to ne zaslužuju. Naša nas zavist nikamo ne vodi, nego nas samo može isključiti iz Gospodareve dobrote. Očito je da se pod Gospodarom misli na Boga i njegov postupak prema ljudima. Odnosi u Božjem kraljevstvu ne počivaju na matematičkoj pravednosti, a pogotovu ne na ljudskim mjerama, nego su utemeljeni na Božjoj dobroti i ljubavi. Bog, naime, u svojoj ljubavi neće nikoga oštetiti, ali će onima koji su najviše potrebni njegove milosti, najviše i pomoći. Tko uistinu želi biti građanin Božjeg kraljevstva mora svoj poglede uskladiti s Božjim mjerama, jer se vrlo lako može dogoditi da “oni koji misle kako su prvi postanu posljednji.“