ČITANJA: Jr 20, 7-9; Ps 63, 2-6. 8-9; Rim 12, 1-2; Mt 16, 21-27

Pred više od dvije tisuće godina pojavio se jedan vođa i jedini do tada vođa koji nije nikome, a ni svojim učenicima ni svojim sljedbenicima obećao lagodan put. Naprotiv – sam je izabrao put prema Jeruzalemu gdje će mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, gdje će biti mučen, ubijen i gdje će treći dan uskrsnuti. Zar to nuđa svojim učenicima? Petar koje je pred nekoliko dana u Cezareji Filipovoj na Genezaretskom jezeru rekao Isusu: “Ti si Sin Božji, Ti si pomazanik Božji ne razumije Isusov govor. Petar i drugi učenici očekivali od Isusa nešto drugo, neki uspjeh. Zato su i pošli za njim nadajući se nečemu. Sada su svi začuđeni. Svi s Petrom govori Isusu: “To se tebi ne može dogoditi. Put patnje, poniženja, muke i smrti, to nije za Sina Božjega. Nemoj tako govoriti“. Isus mu samo odgovara: „Ti, Petre, misliš kao i svi drugi ljudi ovdje, misliš ljudski, misliš na ljudski način. Bježi od mene! Na sablazan si mi. Ne misliš na ono što je Božje, ne misliš kako Bog misli“. Doista! Razumjeti put Božji nije lako. Ali jedini ispravni put je Božji put, put križa i on jedini ima završetak uskrsnuće i život nakon toga.  

Recite mi – znate li još koji ljudski put koji ima uskrsnuće i vječni život na svom kraju? Svaki drugi put u konačnici je gubitak svega. Zato Isus nastavlja govoriti: „Ako hoćeš ići za mnom, odreci se svojih misli, svojih želja, svojih planova, svojih namjera, svoga ljudskog razmišljanja. Što, naime, koristi čovjeku da i čitav svijet zadobije, a svoj život izgubi?