U evanđelju na Uskrsni ponedjeljak slušamo prekrasnu priču o susretu Isusa s dvojicom svojih učenika. Naime, dvojica Isusovih učenika, tužni i razočarani nakon Isusove smrti vraćaju se iz Jeruzalema u selo Emaus.

Oni su polagali velike nade u Isusa. Slušali su njegove riječi, bili su svjedoci čuda koje je činio. Bili su jednostavno oduševljeni Isusom. Vjerovali su da je on od Boga obećani Mesija, njihov spasitelj i osloboditelj. I tada se iznenada dogodila katastrofa: Isus je uhićen, osuđen, i razapet na križu. Za njih je sve propalo, sve nade su polomljene. Razočaranje je veliko kolika su bila i očekivanja.

Razočarani nemilim završetkom svoga Učitelja ne mogu vjerovati ženama koje govore o praznom grobu. Okrenuli su leđa Jeruzalemu i krenuli što dalje od njega, što dalje od mjesta Isusova stradanja, od mjesta njihova razočaranja. I dok su tako putovali prema Emausu, pridružio im se nepoznati suputnik. Uključio se u njihov razgovor o Isusovoj smrti na križu i pokušao im protumačiti da je Isusova patnja dio Božjeg plana spasenja. I kada su u predvečerje stigli do Emausa, nepoznati suputnik kao da je želio produžiti dalje. No oni ga zamoliše i on ostane s njima. I dok su zajedno blagovali, u trenutku lomljenja kruha prepoznali su u njemu Uskrslog Gospodina i on im je iščeznuo s očiju. Isus je dugo vremena bio na putu s učenicima. No tek su ga u vlastitom razočaranju i u zajedništvu večere susreli i prepoznali. Nije ih Isus putem prekoravao zbog njihove nevjere, nego im je rasvijetlio nejasnoće i otklonio razloge njihova razočaranja.

Nije ih ni prisiljavao da prihvate njegove argumente, nego im je strpljivo izlagao smisao svoje muke i smrti. Srce je u njima gorjelo dok im je govorio, zapisao je sv. Luka.

Susret s uskrslim Isusom ih je promijenio. Vraćaju se u Jeruzalem i svima navješćuju Krista uskrslog. Blijedi plašljivci Velikog petka tako postaju hrabri svjedoci Uskrsa sve do mučeništva. Krist ih je ispunio takvom snagom i radošću da ne mogu odoljeti a da taj dar ne podijele drugima. Preobraženi ljubavlju sami postaju nositelji i svjedoci Božje ljubavi.

I mi se dragi vjernici nalazimo na putu. Naš život i nije drugo doli put u kuću Očevu. Na tom putu i nas “zaskoče” situacije neispunjenih očekivanja, potonulih nada, razočaranja. Iskustvo učenika na putu u Emaus govori nam da je upravo u tim teškim trenucima Uskrsli Gospodin s nama, prisutan u našim životima, ali ga mi kao i učenici često ne prepoznajemo. Otvorimo oči duše i prepoznajmo ga u njegovoj riječi – evanđelju, u euharistiji, u drugim ljudima i događajima. Susret s njime će preobrazit i naš život.