Čitanja: Ez 18, 25-28; Ps 25, 4b-6.7b-9; Fil 2, 1-11; Mt 21, 28-32
Isus govori prispodobu glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, onima koji su o sebi samo dobro mislili, koji su sebe smatrali poštenim, pravednim i pobožnim pred Bogom, koji su čuvali “lijepo lice pred Bogom”, no nutrina im, naime, nije odgovarala vanjštini. Rekao im je Isus: “Carinici i grješnice su vas pretekli u Kraljevstvo Božje. Vi ste, oholice, na Ivanovo propovijedanje, kojim je ljude pozivao na obraćenje i pokoru, ostali isti kakvi jeste”. Carinici i bludnice su se pokajali i uvidjeli da im je srce zlo pak su ga mijenjali, obratili su se. Farizeji pak i narodne starješine nisu vidjele obraćenja mnogih koji su se na Ivanovo propovijedanje obratili nego su i dalje ostali tvrda i nepokorna srca. Božji sud ne ide za tim da čovjeka grješnika kazni. Bog želi da se i grješnik obrati i da živi. Božji sud oprašta i od grješnika čini pravednika. Očito je da je Isus imao dobru namjeru da svećeničke glavare i narodne starješine potakne na razmišljanje. Želio im je okrenuti oči prema vlastitoj nutrini, prema vlastitom srcu, da se zagledaju i da vide da bi štošta trebalo mijenjati, ali ne izvana nego iznutra.
Sigurno da Isus i nas poziva da pogledamo svoju nutrinu, svoje srce. Možda izvana izgledamo sasvim u redu, a Bog ima o nama loše mišljenje jer vidi našu nutrinu, naše srce. Bog ne želi da ostanemo takvi. Bog želi da se promijenimo, da postanemo sposobni za Kraljevstvo Božje. Prvo Božje pravilo jest – Ne osuđuj druge. Bog je sudac svih ljudi i svih savjesti. Mi i naša savjest bit će vrednovani na Božjem sudu samo prema onome koliko smo vršili volju Božju. Bog nam na razne načine i u raznim prilikama upućuje poziv da se uključimo u suradnju s Bogom, da poradimo na njegovom vinogradu. Možda još stojim i čekamo da nas pozove. On nam je poziv uputio, ali je pitanje jesmo li ga smo mi čuli.
Bog još svakome daje prilike da se predomislimo, da uvidimo ono što smo zlo učinili i da počnemo činiti dobro. Današnja nas nedjelja baš na to poziva i potiče.