Čitanja: Izl 19, 2-6a; Ps 100, 2-3.5; Rim 5, 6-11; Mt 9, 36 – 10,8

Današnje Evanđelje nam pokazuje Isusa kako promatra mnoštvo, ne samo one koji su živjeli u ono vrijeme nego i one poslije njega. Među tim silnim mnoštvom sigurno je vidio i nas. Svi su u njegovim Božanskim očima bili kao ovce bez pastira. Sažalio se nad tim silnim mnoštvom koje treba spasiti. Veliki je to posao. Usporedio ga je sa žetvom koja se mora obaviti kad dođe vrijeme i kad žito dozori. Propast će žito ako ga se ne požanje. Za taj posao Bog treba ljude, zato Isus nadodaje: “Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju”. Isus je dao i sredstva i način na koji će ti radnici u Božjoj žetvi raditi. Isus odabire svoje apostole. Evanđelista Matej ih nabraja poimence i nadodaje: “I dade im vlast nad nečistim dusima da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć”. Iza toga ih šalje, rekli bismo, na pokusni rad. “Idite, šalje ih. Ne idte za sada k poganima, ne ulazite u neprijateljske samarijske gradove. Idite najprije k izgubljenim ovcama doma Izraelova i propovijedajte: “Približilo se Kraljevstvo Božje”. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduge izgonite”.

Od onda do nas nitko ne bi mogao izbrojiti milijune i milijune propovjednika evanđelja. Po njima i danas Isus uči, Isus propovijeda i Isus spašava. Bez njih bi Radosna vijest davno zamrla na ovoj zemlji. Nama, današnjim svojim učenicima, svojim vijernicima Isus je dao stalnu zapovijed: “Vi molite Boga Gospodara žetve da radnike pošalje u svoju žetvu”. Molitva za propovjednike Evanđelje ne smije nikada prestati niti u našem narodu. Imamo mnoštvo sela i mjesta gdje nema svećenika, gdje nema propovjednika Evanđelja, gdje nema ni kateheta. Zašto ih nema? Vjerojatno je zamrla molitva za njih. Mi ne bi smjeli nikako dopustiti da mi budemo razlog nedostatka tako potrebnih propovjednika i navjestitelja Evanđelja.