Za svako duhovno zvanje potreban je na posebni način Božji poziv. U današnjim odlomcima Svetoga Pisma Starog zavjeta i Novog zavjeta čitamo baš o duhovnom pozivu. U prvom čitanju prorok Izaija opisuje kako je u proročkom viđenju osjetio Božji poziv na proročku službu ali se nije smatrao dostojnim pa sam za sebe kaže: „Jao meni, jer sam čovjek nečistih usana i živim u narodu nečistih usana.“ No, Bog mu pokazuje da može očistiti njegovu nečistoću te mu šalje anđela koji žeravicom čisti njegova usta i spaljuje grijeh, krivicu i nečistoću. Koga Bog poziva njega i osposobljuje za Božji poziv pa zato i sam Izaija sada spremno nudi sebe i daruje se Božjem pozivu govoreći: „Evo me, pošalji mene!“

U drugom čitanju apostol Pavao govori o svom pozivu. Makar se smatra nedostojnim, svjestan je da je Božja milost djelovala u njemu i onda kad je progonio Crkvu. Milost je Božja pobijedila u njemu te je postao Isusov apostol.

U svetom Evanđelju Luka opisuje Petrov poziv. Isus je iz Petrove lađice poučavao ljude koji su stajali na obali. Poslije pouke Isus se okreće Petru i govori: „Baci mreže za lov.“ Petar odgovara: „Na tvoju riječ bacit ću mreže, makar kroz cijelu noć nismo ulovili ništa.“ No, kad je izvukao mreže pune riba prenerazio se on i svi koji su bili s njime. Tada uviđa svoju grješnost i nemoć ljudsku pa govori Isusu: „Idi od mene, grješan sam čovjek.“ Tada ga Isus hrabri i određuje mu novi poziv: „Ne boj se, od sada ćeš loviti ljude.“ Petar ostavlja sve i odlazi za Isusom. Svaki od nas nosi Božji poziv: budi čovjek, budi kršćanin, budi svjedok za Isusa. On koji nas je pozvao, on će nam dati snage ako spremno odgovorimo njegovu pozivu unatoč sve naše slabosti i grješnosti. Mi smo slabi, ali on je jak. Mi smo grješni, a on je svet. Na njegovu riječ idemo.