Marija se rodila sasvim obično. Onako obično kao što se rađa svako dijete. Rodila se čak i tako obično kao što je bio čitav njezin život jednostavan, skriven, običan, Bogu posvećen ali na jedan drugi način nego što je to neka velika vanjština. Upravo kada se rađa Marija čovječanstvo je u vrhuncu očekivanja zarobljeno grijehom, zarobljeno zabludom, zarobljeno mržnjom, otuđeno, otuđeno od Boga i osuđeno međusobno. I upravo toga časa u povijesti židovskog naroda, koju smo malo prije čuli, Bog stavlja jednu novu kariku, stavlja ženu, možda vam je bilo malo čudno što se spominju samo muškarci. . »Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, itd… i sasvim je čudno i izuzetno da je u tom Izraelu jedna nova karika koju Bog stavlja, a to je žena, pojavljuje se Marija i ona rodi sina Isusa. .
Ona je Ona iz koje je proizašao taj novi čovjek koji će od sada biti početak te nove povijesti koju Bog želi graditi sa čovječanstvom, koju Bog želi utemeljiti na tom novom čovjeku i drugom novom Adamu. I zato proroci tu novu situaciju zovu Emanuel-Bog s nama. Smijemo braćo i sestre reći da se današnji dan pojavio u prvoj Mariji. Da je u njoj prvoj Bog počeo prebivati među ljudima, a dogodio se u njoj da bi se u svima nama dogodio Emanuel, i to je krajnji domet tog rođendana, i to je krajnji domet tog života. To je krajnji domet tog služenja koje je Marija učinila Bogu svojim životom koji je počeo rođenjem na današnji dan. Da se u svima nama dogodi Emanuel, da se u svima nama nastani Bog, da postanemo novi ljudi, duboko ukorijenjeni u tu povijest koju je Bog počeo graditi u Isusu Kristu. I zato Evanđelje koje smo malo prije čuli ima svoj duboki smisao ono je svečano uvođenje u to novo čega smo svi svjedoci na današnji dan. I zato, Marija ako nije postignuće spasenja, ali je sigurna nada u spasenje, ako još nije Sunce ali je zora koja naviješta osvjetljenje čovječanstva, koje naviješta promjenu, koja naviješta uništenje tame i koja naviješta novo svjetlo.