Na Božić se sam Bog pojavio u mjeri čovjeka, primjerio se čovjeku, da se čovjek omjeri Bogom, koji mu nudi svoju beskrajnu mjeru.

Blagdan Božića je Isusov rođendan, ali se od tada čovjek rađa na nov način. Po kršćanstvu tj. po krštenju, u svakom čovjeku želi se roditi i razviti Krist, točnije: On želi da se svaki čovjek – kako piše sveti Pavao – „razraste do pune mjere rasta Kristova.“

Dakle, u Božiću je utemeljeno čovjekovo dostojanstvo. Papa Leon Veliki sredinom 5. st. poučava kršćane: „Upoznaj, o kršćanine, svoje dostojanstvo i pošto si postao dionik božanske naravi, ne vraćaj se u staru kukavnost!“ S jedne je strane Božić otkrio da je Bog kršćanstva okrenut prema čovjeku: želi ga, voli ga i ljubi ga. S druge strane daje na znanje da je time što je Sin Božji postao čovjekom, njegovo je učovječenje postalo put našega očovječenja. Tako je u kršćanstvu bogoljublje nerazdvojivo od čovjekoljublja. I ni u jednoj drugoj religiji kao u kršćanstvu ne spajaju se bogoljublje i čovjekoljublje do te mjere da je Isusov učenik Ivan mogao napisati: „Tko ne ljubi svoga brata kojeg vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti!“ U Božiću kršćani obznanjuju svijetu istinu koju je napisao u pismu apostol Pavla učeniku Titu: „Pojavila se – u Isusu Kristu – dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga.“ To ispovijedamo u slavlju Božića.