U svetom evanđelju danas promatramo Isusa koji se nalazi u krugu svojih prijatelja ali i neprijatelja. Isus je propovijedao tako da su njegovi prijatelji rekli o njemu: izvan sebe je, tj. u zanosu je i pokušavali su ga smiriti. S druge pak strane njegovi neprijatelji gledaju u njemu đavolsku silu i žele njegov zanos i sve njegovo djelo pripisati đavolskoj sili pa govore: po Belzebubu, po poglavici đavolskom čini te čudesne znakove i đavle izgoni. Vidjeti istinu i zlobno je izvrtati u laž, kaže Isus, grijeh je protiv Duha Svetoga. Duha Istine. Riješiti se krivnje, skinuti teret s duše nije baš ni lako zato što je čovjek oholica i ne želi pred samim sobom priznati da je kriv. Uvijek traži nekog drugog krivca. Tako čitamo u današnjem prvom čitanju. Adam je jeo s drveta s kojega mu je Bog zabranio jesti opomenuvši ga: „Kad budeš jeo s tog drveta morat ćeš umrijeti“. To je Adam znao. No, unatoč svoje spoznaje ipak je jeo. Krivnja ga pritište i govori sveto Pismo da se sakrio pred Bogom. Bog ga pita: „Zašto se skrivaš? Nisi li možda jeo s onoga drveta s kojega sam ti zabranio? “ Adam ne priznaje nego jednostavno prebacuje svoju krivnju na Evu.“Žena koju si mi dao dala mi pa sam jeo“. Bog postavlja pitanje i ženi: „Zašto si to učinila? “ I ona traži da svoju krivnju prebaci na drugoga i kaže: „Zmija me prevarila pa sam jela.“ Hoće reći: zmija je kriva a ne ja. Bog se okreće i zmiji: „Jer si to učinila puzat ćeš po trbuhu u prašinu jesti i postavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, tvoga poroda i njezina poroda. On će ti satirati glavu a ti ćeš mu vrebati petu“. Svjesni smo da smo slabi i da smo grješnicima. Krivnja nas pritište. Imamo prave mogućnosti. Sam Isus kaže u današnjem evanđelju: „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim koliki god bili grijesi i hule kojima pohule“.

U tim Isusovim riječima nalazimo jedini izlaz iz tereta grijeha da potražimo oproštenje pa zato molimo Isusa neka i iz naše savjesti istjera nečistoga duha.