Što znači drugoga sablazniti? To znači riječju, primjerom, djelom i na bilo koji način davati povod drugima da čine zlo, da sagriješe. Pogotovo je teška hotimična sablazan, tj. kad netko nekoga svijesno navodi na grijeh. Svatko tko vlastitim grijehom, bilo riječima, bilo djelom, bilo propustom drugoga navodi na grijeh taj čini sablazan.

Prorok Malahija kao i Isus najoštrije osuđuju grijeh sablazni. Isus jasno kaže o farizejima: „Što vam govore to činite jer oni poznaju Božji Zakon, “ ali to isto ne čine što govore pa svoji djelima sablažnjuju narod. Farizeji su bili krivi jer su životom pokazivali drugo od onoga što su govorili i što je propisivao Božji Zakon. Primjer kršćanskog života je najbolja propovijed. Već su stari Latini govorili: „Riječi odlete a primjeri privlače“.

Danas bi bilo vrijedno da svaki pogleda samoga sebe, svoje riječi i svoja djela. Je li se slažu te riječi i ta djela međusobno ili su u velikom raskoraku. Neka se ispitaju roditelji kakav su primjer pružili svojoj djeci. Jesu li ih životom i primjerom učili kršćanskom životu ili su im kao farizeji samo govorili, a da sami to nisu činili?

Učitelji se moraju ispitati. Jesu li svojim djelovanjem u školi bili samo oni koji nešto uče djecu iz školskih predmeta ili su i svojim riječima i svojim primjerom govorili djeci o poštenom životu?

Javni službenici neka se ispitaju je li njihovo vladanje bilo toliko ljudsko i kršćansko da su njihovi podanici od njih naučili dobro ili su njihova djela i život bili takvi da su od njih mnogi naučili zlo?

Veliku odgovornost nose svećenici koji po svom pozivu moraju biti svjedoci dobrog, poštenog, kršćanskog života. Njihova je sablazan teška jer su od Boga predodređeni za svjedoke dobra i za propovjednike dobra.

Svi se moramo iskreno ispitati kakvi smo bili i što smo svjedočili.