Ovaj svijet ima svega napretek, ali je još uvijek nesretan jer nema u njemu mira.

Mir je najveći manjak u današnjem svijetu. Nema mira u srcu pojedinca, nema mira u obiteljima, nema mira među narodima, nema mira među političkim strankama, a niti među religioznim skupinama.

Mira je uvijek manjkalo u svijetu – i danas ga manjka.

Zašto? Zato jer mir ne raste na poljima i njivama. Ne može se kupiti u trgovinama i tržnicama. Mir se može samo uzgojiti, mir može samo izrasti u srcu u kojem Bog prebiva – u srcu pravednika, jer samo Bog je mir. Nema mira u srcu grješnika. U izopačenom i pokvarenom srcu gdje nema Boga nema ni mira. Mir ne može izrasti bez Boga. Bog sadi mir, Bog zalijeva mir, Bog daje da mir raste, Bog daje da mir donosi plodove mira.

Prorok Izaija je napisao: „Opaki grješnici su kao uzburkani morski valovi koji podižu mulj i blato s morskog dna i zagađuju bistru morsku vodu. ”

Isus šalje sedamdeset dvojicu svojih učenika među ljude, u gradove i sela kamo je i sam kanio doći. Šalje ih samo s jednom porukom: „Zaželite i donesite mir svakoj kući. Ako ima u kući koga tko ljubi mir, vaš mir će na njemu ostati. Ako u kući nema prijatelja mira vaš mir će se k vama vratiti. ”

Svi mi kršćani spadamo među onu sedamdeset i dvojicu. Poslani smo u svijet da u svaku kuću i u svako ljudsko srce donesemo mir. Ne ćemo ga moći nikome dati ako ga i sami ne nosimo u srcu. Molimo Isusa da njegov mir, mir koji on daje opet zavlada u srcima ljudi, u obiteljima, u narodima i među narodima.