Tko je gubitnik, a tko dobitnik? Nije to lako uvijek razlučiti. Evo, jedan se student lijepo iz dana u dan zabavlja s „ekipom“, dok drugi kao zadnji „štreber“ uči i piše pisane radove. Tko je tu pametan, a tko lud? Jedan čovjek ima sjajnu poslovnu i političku karijeru, dok mu se brak i obitelj raspadaju, dok drugi „šljaker“ smatra da je iznad svega najvažnija obitelj, pa žrtvuje nekakav društveni napredak. Je li mudar onaj koji „grabi“ svaku priliku za zaradu ili onaj koji više cijeni rad, duhovne vrijednosti, obitelj…

I, evo, konačno, zadnjeg primjera (Lk 23, 35-43). Pilat i Isus stoje licem u lice. Tko je tu gubitnik a tko dobitnik? Pilat je moćni predstavnik nepobjedivog Rimskog carstva, a Isus je optuženik kojega Pilat jednim migom može poslati na križ… Većina onih koji su vidjeli kako Pilat kao sudac pokazuje izbičevanog i trnjem okrunjenog Isusa govoreći: „Evo čovjeka!“ bili su uvjereni da je Isus potpuni gubitnik, a Pilat uvjerljivo – dobitnik. I stvarno, onda, dok je Isus visio na križu (a bila je to smrtna kazna namijenjena za robove), tko bi mogao u njemu vidjeti nekakvu veličinu i moć? I evo paradoksa.

S Isusom su bila razapeta i dvojica razbojnika. Dakle, okorjelih, teških kriminalaca. I gle, jedan od njih ne želi povjerovati da je Isus posljednji gubitnik. On u njemu vidi Božjeg čovjeka, Mesiju, Spasitelja. Taj se razbojnik obraća Isusu riječima: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.“ Čovjek je duboko vjerovao u Isusovu božansku snagu. On, razbojnik i kriminalac, otpad društva, vjeruje u onoga koji je također razapet! Kraj tolikih pobožnih i bogobojaznih, kraj tolikih koji su – ne tako davno – Isusu klicali kao kralju! Bio je jedini koji je u tome trenutku izrazio vjeru u njega. I evo, Isus mu s još više uvjerenja odgovara: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“

Dobro je da ne budemo brzopleti dok ocjenjujemo neke postupke, dok sagledavamo vlastiti život, dok vrednujemo što vrijedi, a što ne vrijedi. Možda ću nekomu biti gubitnik i naivac, ako budem insistirao na poštenju u poslu, ako budem samozatajno pomagao drugima, ako se budem čuvao pijančevanja, besposličarenja i prostačenja… Možda većini i danas izgleda kao gubitnik onaj koji se ne osvećuje. koji se trudi u drugima otkriti ono što je dobro… Vidjeli smo iz ovog biblijskog primjera. Propalo je Rimsko carstvo, a Isusovo je evanđelje ostalo. Proći će sva ljudska taština i sve umišljene ljudske veličine. Ono što istinski vrijedi – to ostaje, a to je čovjekov bogoliki duh. Jer kad ne bi bilo tako onda bi bili sretni samo oholice i silnici. A nisu. To dobro znamo. A oni još bolje.

dr. Zvonko Pažin