Tko slijedi Krista mora prihvatiti ne samo njegov Križ nego i vlastiti križ. Isus to odmah kaže kako bi učenici razumjeli da bi bila iluzija misliti da će ga moći slijediti, a da ne nose s njime križ: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Isus poziva učenike da ga slijede. Zove svakoga na prihvaćanje svoga križa i to iz dana u dan. To je teško. Međutim, samo je to Isusov put; prema tome, to je put i Isusovih učenika. To je put ljubavi. Nemoguće je na drukčiji način ispuniti životno poslanje. Čovjek je pozvan da se daruje i ljubi. Poslanje je čovjekovo biti i živjeti za drugoga. ako bi trebalo shvatiti Isusove riječi: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” Od nas se traže žrtve i odricanja, pruža nam se križ… Tko to shvati, shvatio je sve! Može slijediti Isusa Krista i bit će sretan.
Mi se nažalost drukčije ponašamo. Udaljujemo i odbacujemo svoje križeve. Čuvamo svoj život. Branimo svoja dobra. Činimo ono po čemu ćemo, kako Isus govori, izgubiti svoj život. Jer prestajemo biti u sIužbi Ijubavi i života. Čim čovjek ne ugrađuje svoj život i svoje sposobnosti u dobro svojih bIižnjih, ne ispunjava svoje životno poslanje za koje je od Boga određen. Nije tada na radost i sreću drugima! Tada čovjek gubi život svoj. Kada ga razdaje rasipno i u ljubavi, on ispunjava smisao svoga života, našao je život u Bogu! Gospodin nas uvjerava: ako radi njega izgubimo sve, ništa nismo izgubili; ako izgubimo njega, a sve dobijemo, ništa nismo dobili. “Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?” Čovjek bez Boga uvijek je na gubitku, na vječnom gubitku. Tko odbije da nosi svoj životni križ: teret i dužnosti svoga kršćanskog života, tko ne putuje životni put s Kristom, za Kristom, taj sebi teše mnogo teži i veći križ; nosit će ga sam i uzalud… Ne zaboravimo to…