Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Kršćani, Isusovi učenici, znaju da put kušnje, patnje, muke, križeva i smrti konačno vodi k uskrsnuću. U životu kršćanina neprekidno se izmjenjuju: svjetlost i tama, slava i sramota, Veliki petak i Uskrs ali s konačnim ishodom svjetlosti slave i uskrsnuća. Zato je Isus htio, kako nam govori današnje evanđelje, da učenici njegovi koji će biti najbliži svjedoci njegove agonije, umiranja, pred njihovim očima zabljesne, barem na kratak trenutak, uskrsna budućnost i njegova uskrsna ljepota. Zato im je u preobraženju na trenutak otkrio svoju slavu da unaprijed predusretne onaj šok što će ga u njihovim srcima izazvati Isusov križ.

Kušnja i neprekidno odlučivanje svagdanja su sudbina svih pravednika Starog i Novog zavjeta. Pravednik je neprekidno na kušnji – vuče ga narav, vuku ga nagoni i ljubav i mržnja i osveta i praštanje i pomirenje i oproštenje. Sve se to gomila pred njegovim srcem i razumom. Što od svega toga izabrati? Na koju stranu krenuti, kojim smjerom ići? Kršćanin je stalno na vagi kušnje, a pogotovo ako stvarno želi iskreno i odlučno Bogu služiti i živjeti po Božjoj volji, vršiti njegov zakon ako želi iskreno Bogu služiti. Pravi kršćanin sluša glas Oca nebeskoga koji neprekidno poziva: “Ovo je Sin moj, slušajte ga!” Pravi kršćanin slijedi Isusa.

To ne znači da je ići s Isusom ugodno, lijepo ali je jedino što je potrebno za vječnu sreću. Isusov put nam je dobro poznat. On ide i na Kalvariju, ide on i na križ, ide on i u smrt ali ne gospodari smrt nad njim dugo. Već treći dan slavno je uskrsnuo.

Današnja nas nedjelja poziva da u kušnjama slijedimo Božju volju. Bog će nas iz najvećih kušnja znati izvući i znati nam uzvratiti ako ostanemo vjerni njegovoj volji. Neka nam Isusov put bude stalno pred očima ove korizme pa ćemo ga moći lakše slijediti.