Danas, slušajući Božju riječ, slobodno zaključujemo da Bog nije samo moru rekao: „Samo dotle ćeš i dalje ne koraka“, nego to Bog govori i čovjekovim ponovnim pobjedama: „Dotle idi i dalje ni koraka.“ Ako se, naime, pobjeda nad prirodom bude ostvarivala u bezobzirnoj trci i jurnjavi za sebičnim interesima i ako sputane prirodne sile dođu u ruke ljudi koji su bezobzirni koji su bez odgovornosti, koji su bez morala, strah pred prirodom neće nestati nego se povećati. Takav napredak znanosti neće biti nova nada u poboljšanje svijeta nego će postati strah od katastrofe svijeta. Današnje Evanđelje jasno poručuje današnjem svijetu: ipak, uza sav napredak znanosti i ljudske sposobnosti čovjeku treba Bog u časovima nevolje.

Apostoli su bili vrli i vični ribari, ali došao je čas kad su vapili Isusu: „Učitelju, zar ti je svejedno, zar ne mariš što ćemo se potopiti? “ Sile prirode bile su jače od svakog njihovog znanja i ribarske spretnosti. Trebala im je Božja ruka, Božja moć i Božja riječ koja zaustavlja razornu silu mora i valova. Svakom čovjeku, ma bio on ne znam kakva znanja i sposobnosti treba Bog da stiša buru i oluju u njegovom životu da dovede mir i tišinu u njegov život. Bog zaustavlja i bolesti i prirodne sile. On je svemu Gospodar. Samo Bog može i silama prirode reći: „Samo dovde ćeš i dalje ni koraka.“

I mi ćemo se sigurno mnogo puta naći u sličnim situacijama kao apostoli. Osjetit ćemo svoju nemoć i nesposobnost zaustaviti zlo koje nam prijeti. U tim časovima sigurno je najbolje učiniti ono što su učinili i apostoli, moliti i zavapiti Gospodinu: „Spasi nas, Gospodine, pogibosmo!“