Pripovijeda jedna zgoda o hrvatskom banu Josipu Jelačiću, čije ime i spomenik čuva najveći zagrebački trg. Bio je čovjek vrlo učen, dobar političar, dobar čovjek i vrlo inteligentan. Za vrijeme jednog banskog sabora gdje je bilo okupljeno sve hrvatsko plemstvo pristupio je za vrijeme pauze jedan plemić banu Jelačiću i rekao mu: “Ekscelencijo, čuo sam kako jedan plemić jako ružno i uvredljivo o vama govori.” Kaže mu Jelačić: “Pokaži mi tog plemića.” Kad mu ga je pokazao reče ponovo ban Jelačić: “Ne vjerujem da bi taj plemić protiv mene ružno i uvredljivo govorio. Ne sjećam se, naime, da sam tom plemiću ikada učinio neko dobro.”

Vrlo duhovit odgovor. Nezahvalnost se može pokazati samo prema dobročinitelju. Ako ti netko nikada i nikakvo dobro nije učinio, kako bi uopće mogao takvom biti nezahvalan? Ima još jedna narodna mudrost koja kaže: Zahvalnog i nezahvalnog čovjeka najlakše prepoznaješ kraj njegova tanjura. Nezahvalan čovjek odgurne ili čak razbije tanjur iz kojeg se najeo, a zahvalan čovjek poljubi svoj tanjur koji mu je danas donio hranu i nada se da će mu to isto učiniti i sutra.

Na kraju jedne godine želimo razmisliti o svima onima koji su nam činili dobro. Na prvom mjestu mislimo o Bogu. On nam je dao cijelu godinu i sve što je u njoj bilo dobro, lijepo, ugodno, korisno ali i sve ono što je bilo bolno i neugodno. Bog zna zašto nam je sve to tako davao i zna kada nam je što davao i slao. Također mislimo i o onim ljudima od kojih smo sigurno barem ponešto dobra primili. I mnogi ljudi su nam bili dobri i činili nam dobro. Imali smo sigurno i onih koji su nam činili zlo. Ali mislimo i o sebi, kakvi smo mi bili prema Bogu i kakvi smo mi bili prema ljudima. Dakle, stavimo pred svoju savjest i samoga sebe i promotrimo, jesmo li bili zahvalni ili nezahvalni. Na staru godinu izrecimo mi vjernici zahvalu Bogu za sva dobročinstva što smo ih od njega primili. Recimo zahvalnost i svim ljudima koji su nam činili nešto dobra.

preč. Vjekoslav Gabud