Da bismo se održali u stanju bdijenja, potrebno je boriti se, jer je svaki čovjek sklon živjeti samo pogleda uprtog u zemaljska dobra. Bit ćemo na oprezu ako brižno njegujemo svoju osobnu molitvu i tako odstranimo mlakost koja bi uništila u nama stremljenje k svetosti. Ostat ćemo budni ako ne zanemarimo i mala mrtvljenja koja nas održavaju spremnima za Božju stvarnost. Ostat ćemo budni ako pažljivo vršimo ispit savjesti koji će nam pokazati ono što bi nas – a da toga i nismo svjesni – moglo udaljiti od našega puta.“Braćo”, govori nam sv. Bernard, „vama, kao i djeci, Bog daje ono što je skriveno mudracima i učenjacima: istinske putove spasenja. Razmišljajte o njima s najvećom pozornošću, posebno obratite pozornost tko je taj koji dolazi, otkuda i gdje stiže, radi čega, kad i kojim putem ide. To je spasonosna znatiželja.“ Bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa.

„Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!“ – Isusova je poruka nama: treba biti budan i mudar: svetim životom pripraviti se za vječni život; paziti kako nam ne bi bila zatvorena vrata do Božjeg srca i njegove ljubavi. Da, treba uvijek biti budan – danas i svaki dan, svakoga trenutka – jer Gospodin dolazi iznenada; zapravo: kad god dođe, bit će to nama iznenada. Treba imati svjetiljku i malo ulja: život ispuniti dobrim djelima ljubavi – to je ulaznica u svadbenu dvoranu kraljevstva Božjega; druge ulaznice nema nitko u rukama.

Život je očekivanje života: moramo biti budni i raditi; raditi mudro svaki dan kako nam dani i godine ne bi bile ni nerazumne ni prazne – to je kršćanski život. Ono čime se mudri kršćani razlikuju od svojih nerazumnih suvremenika upravo je ova kršćanska budnost: široko otvorenih očiju pogled u vječnost, s upaljenom svjetiljkom u rukama da dočekamo Gospodina. . .„Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!“ – svršetak je današnjeg evanđelja. Misao je to napi-sana na mnogim stranicama Evanđelja. Crkva je danas posebno naglašava: treba čuti taj glas. Kada su papi Ivanu XXIII. rekli da je njegova bolest ozbiljna, odgovorio je: „Moji su kovčezi spremni i ja mogu krenuti.“ Biti budan, spreman, „bdjeti i moliti“ i kad god Gos-podin zaželi biti spreman krenuti.

Ali vrlo je važno da taj susret želimo. Biti spreman na taj susret znači stalno živjeti onako kako je Isus živio: ljubiti istinu, biti iskren i blag, žrtvovati se za bližnjega, činiti dobro, pošteno i ponizno obavljati svoje dužnosti. Potrebno je svega onog se osloboditi što nas dijeli od Boga, živeći pošteno, u jednostavnosti i čistoći srca.