ŠTO JE PONIZNOST?

Poniznost je vrlina koja se najčešće krivo tretira kao mana, i ako postoji ljestvica popularnosti među vrlinama, poniznost bi zasigurno bila negdje skroz na dnu. Zašto je to tako?

Vjerojatno zato što mnogi pogrešno izjednačavaju poniznost i ponižavanje, ali i zato što živimo u svijetu u kojem je važno pobijediti i biti bolji od drugih. U takvom okruženju poniznost, podređenost, popuštanje i poslušnost interpretiraju se kao slabosti, a ponizne osobe često su krivo shvaćene kao osobe bez osjećaja svoje vrijednosti, koje nemaju ni samopoštovanja niti samopouzdanja, koje uvijek “podvijaju rep”. Stoga smo navikli sebe uzdizati i ni pred kime se ne poniziti. Mnogi boluju od toga da sebe veličaju na račun drugih. Ne vide da time ne samo da ne dobivaju na važnosti, nego je gube. Rivalstva su sveprisutna jer je ljudska svijest ograničena pa ne uviđa dalekosežne kobne posljedice takvog životnog stila. Svatko bi se trebao pitati je li mu takav stav prema životu donio dugotrajnu sreću i uspjeh, a s malo iskrenosti odgovor će dovesti do toga da se zamislimo nad svojim postupcima i odreknemo rivalstva i oholosti te prigrlimo poniznost. Prolazno naslađivanje je kao ovisnost; donosi kratkotrajne užitke ali u cjelini je jako štetno, jer nas odvraća od istinske i trajne sreće. Poniznost je vrlina koja čovjeka čini spremnim graditi dobre odnose i prema Bogu i prema ljudima. To je osobina koja su suprotna oholosti i uznositosti, koja pomaže čovjeku bolje razumjeti svoj položaj i cijeniti druge. Sveti Bernard kaže da je poniznost “vrlina pomoću koje čovjek, poznajući sebe onakvim kakav doista jest, sam sebe unizuje”.

Ova vrlina nema veze ni sa samoprijezirom niti ponižavanjem, već s iskrenim stavom prema sebi i drugima. Ponizna osoba ne precjenjuje svoje sposobnosti, niti unišava tuđe; ne hvali se nepotrebno svojim postignućima i zna vrednovati druge. Postati ponizan ponajprije znači dobro razumjeti svoj položaj, sama sebe upoznati kao i svoj odnos prema Bogu i čovjeku.

Poniznost je „tajno oružje” za postizanje Božje blagonaklonosti, a time i svega blagostanja.

Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže. ” (kako bi drugima bilo lakše)

sv. Majka Tereza

majka-terezaGospodine Isuse Kriste, koji si rekao: pitajte i odgovoriti će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvoriti će vam se, molimo Te, daj svojim vjernim slugama dar božanske ljubavi da Te možemo voljeti svim svojim srcem u svim svojim riječima i djelima i daj da te nikada ne prestanemo slaviti.

Gospodine, daj nam istinsku poniznost i neprekidno strahopoštovanje, jednako kao i ljubav prema Tvome svetome imenu i nikada ne prestaj voditi one koji su izgubljeni, a Tvojim ljubavlju pronađeni, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.