Da bi čovjek bio sretan potrebno je da ima jedno važno svojstvo – to se zove mudrost. To nije znanje iz škole. Mudrost života se ne može naći u knjigama. Ona je Božji dar čovjeku da od mnoštva može birati po svojoj slobodi i izabrati baš ono što je pravo i za njegovu dugovječnu sreću potrebno. Zato – kad se o mudrosti govori onda se ne gledaju škole nego nešto sasvim drugo. Zato za nekoga kažemo: „Ovo je mudra baka, ovo je mudar seljak, ovo je mudra žena, ovo je mudar otac obitelji, itd.“ Govorimo i o velikim ljudima i kažemo napr.“ovo je mudar političar, ovo je mudar profesor, ovo je mudar liječnik itd.“ Očito da je mudrost svojstvo čovjeka kojim se čovjek snalazi u mnoštvu. Mudar čovjek odvaguje i bira – kažu da mudar muškarac bira po razumu a mudra žena po srcu i ako su oboje mudri, dobro će odabrati.
Današnje Evanđelje govori o jednom izboru. Bio je to bogat mladić koji je spoznao što je bolje, koji je stvarno želio dobro. Zato je postavio Isusu pitanje: „Što mi valja činiti da dobijem vječni život?“
Našao se pred izborom koji mu je Isus postavio: između bogatstva na zemlji i blaga na nebu. Morao je odlučiti i morao je izabrati. Kaže evanđelista da se smrknuo na te riječi i otišao žalostan jer je imao veliki imetak i ta je odluka za njega bila preteška. Bogatstvo je bilo veliko, veoma priraslo srcu i teško ga se bilo odreći.
Isus je sam priznao težinu odluke i dodao: „Kako će teško imućnici ući u Kraljevstvo nebesko.“ Za pravi izbor potrebna je doista Božja mudrost. Kad biramo, budimo mudri ljudi.