Bog je Ijubav. Tu nam ljubav on pokazuje preko vidljivih i raspoznatljivih znakova. Najveću ljubav pokazao nam je kad je svoga Sina Isusa Krista poslao na svijet da živi i umre kao čovjek. Njegov božanski Sin Isus Krist osnovao je na zemlji Crkvu, zajednicu Božjeg naroda, i njoj povjerio posebne znakove svoje ljubavi, a to su sakramenti. Preko sakramenata Krist je i dalje prisutan u svojoj Crkvi. Stoga su sakramenti znakovi preko kojih nam je Krist i danas prisutan. Riječ sakramenat dolazi od lat. riječi sacramentum (grč. mysterion) a znači „tajna“, „otajstvo“, „događaj koji je tajna“.
Sakramenti su vidljivi znakovi, ustanovljeni od Isusa Krista, koji nam daju nevidljivu milost. Pokušajmo to razjasniti:
Sakramenti su vidljivi znakovi. Isus je za svoga života bio svima vidljiv na zemlji. No, on je htio da i nakon svoga uzašašća ljudima ostane vidljiv. Stoga je ustanovio Crkvu i u njoj vidljive znakove (sakramente) po kojima je on neprestano vidljiv i prisutan među ljudima. Kad se dijele pojedini sakramenti, upotrebljavaju se razne tvari – materije (voda, vino, kruh, ulje. . . ) i izgovaraju odgovarajuće riječi. Te tvari i te riječi jesu vidljive i to su vidljivi znakovi u sakramentima. To sakramente čini vidljivim znakovima.
Sakramenti daju nevidljivu milost. Ono što je u sakramentima vidljivo jesu znakovi. Ti znakovi onima koji ih primaju daju nevidljivu milost Kristovu. Tu milost ne možemo vidjeti. To je novo stanje u koje stupamo nakon primanja pojedinih sakramenata.
Sakramente je ustanovio Isus. Sve je sakramente ustanovio Isus. Neke je ustanovio neposredno, direktno, tj. on ih je sam ustanovio (krštenje, euharistija, svećenički red). Druge je ustanovio posredno, tj. preko svojih učenika i prve Crkve (bolesničko pomazanje, ženidba).
Rekli smo da su sakramenti znakovi koji u nama proizvode milost.
Milost je izvanredni Božji dar po kojemu Bog daje čovjeku svoj božanski život, tj. samoga sebe, i čini ga svojim djetetom. Milost se dijeli na posvetnu i djelujuću (ili djelatnu).
Posvetna milost jest trajni Božji dar po kojemu Bog prebiva u nama kao u hramu. Bog je po toj milosti u nama i mi postajemo Bogonosci. On po toj milosti ostaje u nama sve dok ne učinimo neki teški grijeh.
Djelujuća milost jest trenutni Božji dar koji nam pomaže da činimo dobra djela i da se čuvamo grijeha.
Sakramenti sv. krštenja i ispovijedi daju posvetnu milost, a sve ostale sakramente moramo primiti u posvetnoj milosti.
Ima sakramenata koji u nas utiskuju neizbrisivi pečat, biljeg, i zato se mogu samo jednom u životu primiti. To su krštenje, potvrda i sv. red. Svi drugi ne ostavljaju na nama takav trajni pečat pa ih možemo primiti više puta (pričest, ispovijed, ženidba i bolesničko pomazanje).