„Što tražite?”

Čitanja: 1Ssam3,3b-10,19; Ps 40; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv1,35-42

Ivanovi su učenici tražili. Istom kad su našli počinje njihov posao. Prva Isusova riječ, prva rečenica u Ivanovu evanđelju, jest poticaj novim učenicima da se bave sami sobom. Isus ih pita: “Što tražite?” Jednostavno pitanje, težak odgovor, tada a danas još teži jer postoje bezbrojne mogućnosti i mnogi učitelji. Kad bi čovjek znao što traži, što hoće, već bi bio na pola puta. Traženje je napeto. Kad se  (pro)nađe, onda čovjek nema više želja. Kad sve nađe, onda ga sve napušta. Kod  opredjeljenja za jedno odriče se drugoga. I kod tolikih mogućnosti, često se zaboravlja ono što je stvarno potrebno za život. Često je zatrpano nepotrebnim stvarima, onim što je u modi, in.

Da bi traženje imalo smisla, mora još nešto doći k tome. Upravo taj korak čine učenici u evanđelju. Pitaju: „Učitelju, gdje stanuješ?” I dalje se kaže: „I ostadoše kod njega.” Učenici su možda bili smeteni pa tako pitaju. Ali time postavljaju dublja pitanja. Pitaju zapravo tko je Isus, kakva su njegova stajališta, što je važno za život? Je li to važno i za njihov život? Za to treba više vremena, strpljivosti, otvorenosti, spremnosti za razgovore i promjene. „Gdje stanuješ?”

Boraviti, stanovati jedan je od ključnih pojmova u Ivanovu evanđelju: ostati u Bogu, u njegovoj ljubavi, ostati kod njega. Samo tko ostane kod njega, može ga i spoznati.

Sve je to samo na početku. Tema traženja provlači se kroz cijelo Ivanovo evanđelje. Isus pita u vojnike, kad su ga došli uhititi: „Koga tražite”. I skoro na svršetku pita ljubazno Mariju Magdalenu, kad je plačući stajala na grobu: „Koga tražiš?”.

Je li Isus odgovor na moje traženje ne mogu odgovoriti samo razumom. To doživljavam, ako cijelim svojim životom idem za njim, ako ga slijedim.