Veličine i vrijednosti ljudi pred Bogom se sasvim drugačije razvrstavaju nego pred očima ljudi. Ljudska mjera je: koliko tko prima i ima. Božja mjera je: koliko tko daje, ima. Zato su u očima ljudi veliki i vrijedni samo oni koji puno zarađuju, koji su na visokom položaju, koji imaju veliku moć jer njima se daje. U isto vrijeme takve moćnike i imućnike ljudi ne vole zbog njihova bogatstva jer takvi mogu sve ali nemaju srca ni za ljude, ni za Boga. Takove je Isus promatrao i onda je poučavao svoje učenike. Najprije ih je upozorio rekavši: „Čuvajte se pismoznanaca.“ Čuvajte se takvog duha i takvog grijeha. To je grijeh oholosti jer hodaju u dugim haljinama pokazujući svoju moć a u stvari obogatili su se proždirući kuće najbjednijem sloju. Tada su to bile obespravljene udovice. Ti isti borili su se za položaj, prva mjesta, pročelja na gozbama i pozdrave na ulicama. Dugo su tobože molili da pokažu i svoju pobožnost ali, zaključuje Isus – za sva ta djela, za sav svoj imetak, za svoj položaj stići će ih kazna. Tu, dakle, nema ničeg vrijednog. Sve će to jako brzo proći jer je prolazno. Sada Isus otkriva Božje vrijednosti. Pokazuje jednu obespravljenu udovicu svojim učenicima. Ona posjeduje samo dva novčića, ali to joj je bilo sve o čemu je ovisio njezin život. No, ipak ona iz vjera i ta dva novčića daje iskrenim srcem punim ljubavi prema Bogu. Taj udovičin dar je iz velike ljubavi prema Bogu a iz te ljubavi izlazi vrijednost njezin dara. Vrijednost je u davanju. Kako daješ? Kakvim srcem daješ? Ni jedan bogataš ne daje iz tih Božjih pobuda nego iz sebičnosti ali u njihovom daru nema ljubavi, u njihovom vladanju nema vjere, u njihovim odnosima nema srca. Neka nam u životu ovakav tip ljudi bude dalek i stran. Isus je rekao: „Čuvajte ih se! “ Nemojte ih nasljedovati. Mi se ugledajmo u onu udovicu jer ona će primiti veliku nagradu za ona dva novčića jer je u njima dala Bogu sve što je imala. Neka naša vjera i naše vladanje bude njezinog tipa.