Sveto Evanđelje govori o susretu Isusa i Zakeja.
Zakej, nadcarinik prepoznao je u Isusovom posjetu njegovoj kući i svoj unutarnji duševni preokret i djelo Božjeg spasenja. Isusova riječ to potvrđuje: „Doista, danas je došlo spasenje ovoj kući. “ Carinik se iz dubine duše promijenio i javno govori: „Polovicu svog imetka razdajem siromasima, a ako sam koga prevario vraćam četverostruko. “ Doista, došlo je spasenje njegovoj kući jer i on je sin Abrahamov, to jest, i on je potomak izraelskog naroda, a Isus je došao spasiti sve što je izgubljeno. Prvo što Isus nudi bogatom nadcariniku jest pomirenje s Bogom i s ljudima. Tek nakon pomirenja dolazi obraćenje. Ljudi često izokreću taj put i misle da je njihovo kajanje za grijehe uvjet da im Bog oprosti, kao da Božje milosrđe ovisi o ljudskom kajanju. Bog neprekidno svoje milosrđe svjedoči i dokazuje svoju dobrohotnost. Bog ne može biti nestalan, nestalnost je samo na našoj strani. Boga ne pokreće naše kajanje i naše obraćenje. On je naprotiv onaj koji sve pokreće svojim milosrđem i naše kajanje i naše obraćenje. Ovakvu sliku o Bogu pokazuje i potvrđuje već stara Knjiga mudrosti iz koje smo uzeli prvo čitanje. Bog ljubi svoje stvorenje jer ga je iz ljubavi stvorio. Pogotovo Bog ljubi čovjeka koji je kruna stvaranja na zemlji. Ne gleda grijehe njihove nego ih usmjeruje prema kajanju i promjeni života. Bog je strpljiv s čovjekom, čeka ga, daje mu poticaje da mu se oči otvore te da uvidi svoj grijeh i svoju zloću, a onda mu pruža svoju milost kajanja. Da Bog traži čovjeka grješnika najbolje nam pokazuje zgoda iz današnjeg svetoga Evanđelja. Zagledajmo se u svoj vlastiti život. Možda u njemu ima nešto što nam tišti dušu. Rješenje tog problema možemo naći jedino u susretu s Isusom. On uvijek samo čeka da mu pristupimo, da ga poželimo vidjeti i susresti, a onda svojom milošću potiče u nama kajanje i obraćenje.