30. studenoga Crkva liturgijski časti svetog Andriju apostola, Petrovog brata, kojega je Isus prvoga pozvao za svojega učenika, a on je to spremno prihvatio. Evanđelja ga spominju na nekoliko mjesta, pa između ostaloga tako saznajemo da je bio ribar iz Betsaide, a njegovo grčko ime pokazuje da je proizašao iz obitelji koja je bila otvorena i grčkoj kulturi.

Ivan nam svjedoči da je Andrija bio Ivanov učenik, a nakon što je jednom čuo Ivana govoriti o Isusu kao Jaganjcu Božjem, krenuo je spremno za svojim Učiteljem, te je u tom smislu i brata Petra pozvao da mu se pridruži. Neki drugi evanđeoski tekstovi, a posebno onaj koji govori o čudesnom umnažanju kruha, prikazuju Andriju kao iznimno osjećajnog prema onima koji su u potrebama.

Sveti se Andrija u ikonografiji često prikazuje s križem koji stoji kao slovo X, što nam skreće pozornost na predaju koja kaže kako je on mučen i razapet upravo na križu tog oblika, i to, slično kao i brat mu Petar, okrenut naglavačke, smatrajući se nevrijednim umrijeti kao njegov Učitelj. Stoga se takav križ i naziva „Andrijin”. Mučen je i razapet u Patrasu, a smatra se da je to bilo 60. god. Imajući na umu važnost tradicije štovanja svetog Andrije u Grčkoj, papa Pavao VI. vratio je 1964. relikvije svetog Andrije metropolitu grada Patrasa, a koje su se do tada čuvale u vatikanskoj bazilici.

Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima, pa se tako štuje kao zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih, a u narodu se njegov blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge liturgijske godine.