Čitanja: Iz 7, 10-14; Rim 1, 1-7; Mt 1, 18-24
Po događaju iz današnjeg Evanđelja, svi bismo se trebali ugledati u sv. Josipa kako u poslušnosti, pobožnosti, strpljivosti i prihvaćanju Božje volje, tako i u svemu što Bog i od nas traži u današnje vrijeme. Trebali bismo čuti i osluškivati Božji glas u svako vrijeme i po njemu ravnati svoj život. Sada, ovih svetih božjih dana toliko toga planiramo, toliko toga želimo i toliko toga očekujemo.
Ponekad se osjećamo kao orahova ljudska na valovima mora, koja ne može sobom upravljati, ili kao balon u zraku kojega vjetar nosi kamo hoće. Uhvate nas nevolje sa zdravljem, poteškoće u obitelji, problemi na poslu. Često nas zahvati tjeskobna pomisao da nas je Bog zaboravio i napustio i da ne vodi računa o nama. No ne pitamo se, jesmo li mi zaboravili i napustili Boga i vršili baš sve što se od nas traži. Često mislimo da će sve, ili gotovo sve, biti izgubljeno ako ne bude po našoj volji. Mislimo da je katastrofa ako nam se dogodi neki neuspjeh, npr. u poslu, školi, studiju ili u obitelji. Mislimo da je strašno i nepovratno, ako nam se dogodi neka nezgoda ili neka nesreća. Gubimo glavu i svaku nadu kad vidimo da sve ide mimo naših planova. Svjesno ili nesvjesno vežemo smisao našega postojanja uz određene uspjehe ili neuspjehe. A Bog ima svoje planove i putove za nas koji su sigurno dobri i najsigurniji.
Zato je za sve nas dobro kad svoj život ravnamo po Bogu, a ne po svojim željama. Štoviše, Isus veli: Tko izgubi svoj život poradi kraljevstva nebeskoga, taj će ga naći! Tko ide njegovim putem, sigurno neće lutati. Stoga, na Josipovom primjeru vidimo da se Božjem čovjeku na neki način kad-tad sve okreće na dobro, i kako Bog i po krivim crtama pravo piše. Bog nama kao Josipu upućuje riječi: Ne boj se! Ne boj se ostaviti svoje planove, a prihvatiti Božje, jer ćeš sigurno uživati Božju naklonost!
Draga braćo i sestre, dopustimo zato, da Bog i nas iznenadi što će sigurno biti za naše veliko dobro kao i na dobro onih s kojima živimo. Neka nam On podari Josipove mudrosti i vjernosti.