Sveti Josip je svetac o kojemu je malo zapisano i o kojem se malo znade. Ali on se u svojoj skrovitosti potvrđuje kao veliki svetac i uzor svakom čovjeku, osobito obiteljima. Uvijek je spreman na savršenu poslušnost Bogu. Bio je do kraja poslušan Bogu, a Sveto Pismo ga naziva velikim i časnim imenom “pravednik”.

9. i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. VI. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst:

“Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran. “

 ŽIVOTOPIS SV. JOSIPA

Sv. Josip, kao i svaki drugi čovjek, dolazi iz obitelji. Što znači da ima oca, majku, rod i narod. Iako se malo znade o njemu, najprije pogledamo što o njemu kaže Sveto Pismo. U Evanđelju po Luki stoji napisano: “U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ” (Lk 1, 26-27), a na drugom mjestu čitamo: “Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju ‑ u grad Davidov, koji se zove Betlehem ‑ da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. (Lk 2, 4-5). Iz ovih evanđeoskih odlomaka jasno se vidi da sv. Josip potječe iz obitelji kralja Davida, iz plemena Judina. Kralj David je najveći i najslavniji židovski kralj, kojemu je Bog obećao da će iz njegove loze Izraelu podići Spasitelja. To nam potvrđuje i Matejevo evanđelje koje donosi rodoslovlje Isusa Krista koje završava riječima: “Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1, 16). Sveto Pismo dakle Josipa zove sinom Davidovim. Po Evanđelju, Josip je imao oca i očuha. Jakov je bio naravni Josipov otac, a Eli otac po zakonu (očuh, poočim). Gdje se Josip rodio? Teško je sa sigurnošću to reći, ali smatra se da je Nazaret rodno mjesto sv. Josipa. Danas se u Nazaretu nalazi crkva koja je sagrađena na mjestu Josipove kuće, a koja se nalazi u samoj blizini prekrasne crkve Marijina Navještenja. Neki smatraju da je jedno vrijeme živio i u Jeruzalemu, a neki smatraju da je sv. Josip iz Kafarnauma. Opće je prihvaćeno mišljenje da je sv. Josip rođen u Nazaretu gdje je i stanovao. Iz Nazareta je sv. Josip išao sa Marijom na popis stanovništva u Betlehem, rodno mjesto kralja Davida. U Nazaret se zato vraća sa Isusom i Marijom nakon povratka iz Egipta. Po zanimanju, sv. Josip je bio tesar i na taj način je prehranjivao svoju obitelj. Iz svakidašnjeg života sv. Josipa ne znademo gotovo ništa. Ono što čitamo u Svetom Pismu govori nam o Josipu kao čovjeku velike vjere, poniznosti, pravednosti i poslušnosti Božjim zakonima i Božjoj volji. Urešen svim tim vrlinama, Bog je za sv. Josipa odabrao zadaću da bude glava Svete Obitelji. Njemu je Bog povjerio brigu za svoje najveće dobro, a to je Isus, Sin Božji i njegova majka Marija. Sv. Josip tako postaje Isusov zakonski otac, branitelj, hranitelj i Marijin djevičanski zaručnik. Nakon što je izvršio tu svoju zadaću, pred kraj svoga života (po objavi č. s. Marije iz Agreda) sv. Josip je teško bolovao i trpio. Umro je prije nego je Isus navršio trideset godina svoga života, okružen Isusom i Marijom. U najstarijim kalendarima dan njegove smrti slavi se 19. ožujka. Tog dana crkva slavi svetkovinu sv. Josipa tj. njegovo rođenje za Nebo. Sv. Josip pokopan je u Jeruzalemu, između brda Siona i Maslinskog vrta u grob u koji je kasnije imala biti sahranjena i Blažena Djevica Marija. Često se sv. Josipa prikazuje kao starca. On nije bio starac kada se zaručio sa Marijom (vjerojatno je bio u dobi od 30-40 godina). Zar bi kao starac mogao uzdržavati svoju obitelj, putovati u Betlehem i Egipat? Zbog njegove odgovorne, ozbiljne i teške zadaće koju mu je Bog namijenio, u kojoj mu je trebala velika mudrost i snaga Duha Svetoga, često ga slikaju kao starca ali i zbog razloga da zaštite Marijino djevičanstvo. Svetom Josipu je bilo oko 60 godina kada je umro, kaže crkvena tradicija. Iz svega rečenoga, sv. Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, uzornog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve poštovanje kojim ga ljudi obasipaju. Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci, teolozi i duhovni pisci te sv. Josipu dali časno ime “pokrovitelj svete Crkve”.