Katarina Sienska je uz Tereziju Avilsku prva žena, proglašena naučitelji­com Crkve. Katarina se rodila kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Kad je Katarini bilo 15 godina umrla joj je sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlučila prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama u Sieni. Majka se tome vrlo protivila jer joj je već bila našla pristala zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegova zaručnica. U želji da se što više suobliči Kristu patniku čeznula je za Njegovim ranama. Gospodin je uslišao njezinu molbu. Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima. Godine1377. Katarina je u svom rodnom gradu osnovala samostan, i počela je diktirati i svoje glavno djelo, zvano „Dijalog“. U svojem životu se posebno zalagala za povratkom pape iz Avignona u Rim i za jedinstvo Kristove Crkve. Umire 29. travnja 1380. u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj krvi: »Sangue, sangue! « – Krv, krv!