Ime Mihael, u hebrejskom „Mikael“, znači „Tko je kao Bog“. Sv. Mihael, arhanđeo je „vojskovođa vojske nebeske“, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela. Prema liturgijskim tekstovima voditelj je blaženih duša u raj, po starim ikonografskim predodžbama vagatelj duša na posljednjem sudu. Štovanje sv. Mihaela počinje na Istoku u IV. stoljeću, a na zapadu potkraj V. stoljeća, i to sa spiljom ukazanja i hodočasničkim svetištem na Monte Garganu u Italiji.
Na Zapadu se sv. Mihael od IX. stoljeća pojavljuje kao krilati anđeo, odjeven u tuniku, s plamenim mačem ili s kopljem u ruci.

Od visokog srednjeg vijeka prikazuje se u suvremenoj vojničkoj opremi: u oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem. Mnoge crkve, a osobito one na grobljima posvećene su sv. Mihaelu, a to je u svezi s njegovom funkcijom vagatelja duša na posljednjem sudu i s funkcijom voditelja duša u raj.

Ime Mihael spominje se u Svetom pismu pet puta. Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan.

Bogoslužje blagdana veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!