Apostole možemo smatrati veoma povlaštenim ljudima jer su kroz tri go­di­ne bili u Isusovoj blizini. On im je bio učitelj i prijatelj, s njim su mo­gli razgovarati, promatrali su primjer njegova života, trajno su doživ­ljavali najdragocjenije duhovno iskustvo. Ono što je njima dano, dano je i nama samo na jedan drugi način. I mi možemo na jedan duhovan, mističan, kontemplativan način boraviti u Isusovoj blizini, biti trajno povezani s njime, proživ­lja­va­ti pojedine tajne i događaje iz njegova života. Slavljenje blagdana apostola mo­že nam pomoći u tome, može u nama buditi želju da i mi Isusa slijedimo izbliza. Novozavjetni spisi dosta nas škrto obavještavaju o dvojici apostola koje slavimo. Šimuna spominju u četiri apostolske liste. Matej i Marko nazivaju ga Kananejcem, dok ga sv. Luka naziva Revniteljem. To ime s velikom vjerojatno­­šću govori da je Šimun nekoć bio pristalica fanatične antirimske stranke zelo­tâ, govori da je vatreno ljubio svoj židovski narod i da je trpio što je taj narod na svojoj zemlji bio pod tuđinskom okupacijom ne imaju svoje vlastite države. Prema legendi, obojica su apostola pretrpjela okrutnu mučeničku smrt. Bili su prepiljeni. U likovnoj umjetnosti Šimun se stoga obično prikazuje s pilom, a štuju ga kao svoga zaštitnika drvosječe. Origen, veliki autoritet za poznavanje Svetoga pisma, u svome Komentaru Poslanici Rimljanima drži da je Juda Tadej ista ličnost s Judom Jakovljevim. Ja­­kovljevim ga naziva sv. Luka, a Tadejom sv. Matej i sv. Marko. Sv. Ivan ga na­ziva Juda »ne onaj Iškariotski«. Taj je Juda postavio Isusu pitanje: »Gos­po­di­ne, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? “. Isus mu je na to pitanje odgovorio: »Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“

Zahvaljujući pitanju Jude Tadeja dobili smo od Isusa tako lijep odgovor, pun pouke, utjehe i nade za svakoga od nas. Taj odgovor izriče bit nasljedovanja Isusa Krista. Nasljedovanje se očituje u ljubavi, a ljubav ostvaruje i dokazuje u čuvanju i obdržavanju svega onoga što nas je Isus učio i što nam je rekao. Sv. Judi Tadeju zahvaljujemo i jednu posve kratku poslanicu koja je uvršte­na u knjige Svetoga pisma Novoga zavjeta. On je počinje ovako: »Juda, sluga Isu­sa Krista i brat Jakovljev. « Iz toga zaključujemo da je bio brat apostola sv. Ja­kova Mlađega, koji je također napisao jednu poslanicu. Štovanju su sv. Jude Tadeja pridonijele Objave svete Brigite u kojima je Gospodin potiče da s pouzdanjem zaziva toga apostola. U XVIII. stoljeću štova­nje je tog apostola postalo veoma popularno u Austriji, a još više u Poljskoj. Iz Austrije se štovanje sv. Jude Tadeja proširilo i po Hrvatskoj. Vjernici ga naročito rado zazivaju u pomoć u bezizlaznim situacijama. Uz blagdan svetih apostola Šimuna i Jude, Pius Parsch daje nam ovu pouku: »Zajedništvo u Kristo­voj ljubavi traži i zajedništvo u patnji. Apostoli su to u svom životu iskusili i os­tva­rili. Njihovo je zajedništvo u Kristovoj ljubavi bilo okrunjeno njihovim zajed­ništvom trpljenja u mučeništvu. To od njih moramo i mi naučiti. «