«Stjepan pun milosti i snage, činio je u narodu velika čudesa i znakove» – čuli smo u prvom današnjem čitanju. Slavimo, dakle, čovjeka puna milosti i jakosti, slavimo blagdan jednog kršćanskog junaka koji je prvi krvlju svojom svjedočio za Krista – svetog Stjepana prvomučenika.

 Neustrašivo stoji on pred židovskim velikim vijećem. Otvoreno predbacuje Židovima njihovu nezahvalnost prema Bogu i njihovu nevjeru: «Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome, kako i oci vaši, tako i vi» (Dj 7, 51).

 I Stjepan ostaje nepokolebljiv u obrani Krista unatoč bijesa i srdžbe Židova, koji ga osuđuju na smrt. Herojski umire pod hrpom kamenja koje pada na njega. Poput Krista moli za svoje neprijatelje. Zaista je to bilo junaštvo, pravo kršćansko junaštvo, ono junaštvo koje se osniva na vjeri i ljubavi prema Isusu.

 Kršćansko junaštvo potrebno je svima nama. Moramo biti junaci u životu, u ljubavi, u trpljenju i u smrti.

 Moramo biti junaci u životu. U prvom redu hrabrim i neustrašivim priznavanjem svoje vjere. Pa i onda kad ćeš zbog toga biti izvrgnut ruglu. «Jer tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima» (Mt 10, 32).

 Valja, nadalje, biti junak i time da uvijek i u svim prilikama života zastupam prava kršćanska načela, makar pred tim načelima mnogi i «začepili uši svoje», kako su to učinili članovi velikog vijeća na propovijed svetog Stjepana. Sve to znači biti junak u životu. Poput svetog Stjepana i mi moramo biti junaci i u ljubavi. U prvom redu od nas se traži junačka ljubav prema Bogu, tj. da se posve predamo Bogu poput svetog Stjepana.

 Herojsku ljubav treba imati prema bližnjima. Osobito prema bijednima, siromašnima, bolesnima i progonjenima. Tu nam je sveti Stjepan divan uzor, jer se i on brinuo za sirotinju u gradu. Herojsko bi junaštvo bilo potražiti, pomoći i tješiti najbjednije među bijednima po njihovim rupama, podrumima i potkrovljima. Odreći se bilo čega da se time drugome pomogne – i to je kršćansko junaštvo.

 Na poseban način kršćansko junaštvo pokazuje se u ljubavi prema neprijateljima, koja tako divno sjaji na liku svetog Stjepana, jer on moli za ubojice svoje. Ova ljubav prema neprijateljima, bez sumnje, često je veoma teška koja traži mnogo plemenitosti, velikodušnosti i junaštva.

 Konačno, treba biti junak u trpljenju i u smrti. Mi vjerojatno nećemo umrijeti kao mučenici poput svetog Stjepana. No trpjeti i umrijeti na bilo koji način moramo svi. A ispravno trpjeti i dobro umrijeti traži također junaštvo. Da se strpljivo podnose razne bolesti, možda i veoma dugotrajne, treba biti junak. Usred trpljenja sveti Stjepan pogledao je na nebo. I mi u svojem trpljenju moramo upraviti poglede svoje, misli svoje gore prema nebu, prema Bogu, i da se pouzdajemo u Njega.

 A za sretan smrtni čas treba se mnogo moliti, jer i sveti Stjepan na očigled smrti moli: «Gospodine Isuse, primi moj duh!» Po molitvi Bog daje milost da se sve, pa i smrt, junački podnese. Sličnom herojskom smrću umro je i Toma Moore, engleski državnik. Kad je došao u njegovu zatvorsku ćeliju sudac da mu objavi smrtnu osudu, pitali su ga na koncu da li želi još nešto reći. On je odgovorio: «Nemam ništa više kazati osim ovo jedino: Kao što sveti apostol Pavao, koji je kao Savao pristao na smrt svetog Stjepana, sada s njime živi na nebu, među Božjim svecima u vječnom veselju – tako ja želim također vama koji me sada osudiste – milost da se jednom gore na nebu sastanem s vama u vječnom blaženstvu!»

I ovaj ugledni katolički svetac i mučenik poput svetog Stjepana bio je heroj u životu, u ljubavi, u trpljenju i u smrti.Ugledajmo se i mi u ove divne primjere, u prvom redu u samog svetog Stjepana, tog heroja kršćanske ljubavi! I upravo zato lijepo pristaje njegov blagdan na drugi dan Božića. S pravom on zauzima počasno mjesto uz jaslice Malog Isusa, jer iz ljubavi prema Isusu umire sveti Stjepan pod gomilom kamenja, a iz ljubavi prema nama Mali Isus leži u jaslama.

 Molimo zagovor svetog Stjepana prvomučenika da ostanemo vjerni svom Spasitelju koji nas je prije 2000 godina pohodio i trajno među nama ostao. Ustrajni u poteškoćama, strpljivi u patnjama, vjerni pod svaku cijenu, uvijek i svagdje. amen